U časopisu Neuron objavljeno je važno istraživanje provedeno na štakorima koje bi moglo razjasniti zašto stres pridonosi debljanju. Znanstvenici su se u svojem istraživanju fokusirali na hipotalamus, koji ima važnu ulogu u kontroli apetita, a također je identificiran i kao primarna regija mozga zaslužna za odgovor na stres.
Žene srednjih godina koje brzo jedu često imaju više problema s težinom od onih koje jedu sporije. Smanjenje brzine unosa hrane moglo bi spriječiti povećanje tjelesne težine, te smanjiti indeks tjelesne mase.
Podaci triju odvojenih studija koje su uključile preko 120000 nepretilih Amerikanaca, praćenih 20 godina pokazali su kako je svake četiri godine, tjelesna masa učesnika studije rasla za prosječnih 1,5 kilogram, što bi značilo da je, kroz period trajanja studije, tjelesna masa sudionika porasla za otprilike 7,5 kilograma.
Nova studija sugerira kako gen naslijeđen od majke može odrediti hoće li djeca biti debela. Znanstvenici su procjenjivali 850 blizanaca i zaključila da gen KLF14 utječe na ponašanje drugih gena koji su važni za razinu inzulina i glukoze u krvi, indeks tjelesne mase i kolesterol.
Novo istraživanje pokazalo je da se djeca najviše debljaju između sedme i jedanaeste godine života.
Do sada se niti jedna dijeta koja apsolutno isključuje pojedini tip namirnica, ili koja propisuje uzimanje određenih namirnica u nekim ciklusima, nije dugoročno pokazala povoljnom. Dijeta osoba koje žele oslabiti jest raznolika, balansirana prehrana dugoročno osmišljena, dakle ne 3 do 4 mjeseca, nego do kraja života.
Debljina je usko povezana s prehrambenim obrascima ponašanja. Čak i malo smanjenje tjelesne težine od oko 10% povoljno djeluje na zdravstveno stanje osobe. Liječenje debljine uključuje promjene životnog stila, primjenu lijekova, bihevioralnu terapiju i operativno liječenje. Budući da se radi o kroničnom stanju, liječenje je doživotno.
