Uvod

Seksualna aktivnost čini važan aspekt života svakog pojedinca i značajno utječe na njegovu kvalitetu, osobito u bolesnika s kroničnim bolestima poput bolesti kardiovaskularnog sustava (KVB). U bolesnika s KVB-om česte su smetnje seksualne funkcije, kao što je erektilna disfunkcija kod muškaraca, koje prethode razvoju simptomatske koronarne bolesti. Također, nakon preboljelog infarkta miokarda, seksualna aktivnost često je smanjena uslijed zabrinutosti za zdravlje, straha od ponavljanja tegoba, čak i straha od životne ugroženosti ponovnim srčanim udarom. Istraživanja su pokazala da je mnogim pacijentima kvaliteta života važnija od duljine životnog vijeka, stoga navedeno predstavlja značajno opterećenje za psihološki status bolesnika, partnerski život, a često je povezano i s razvojem tjeskobe i depresije. To su sve razlozi zbog kojih je poželjan rani povratak seksualnim aktivnostima nakon infarkta miokarda.

Međutim, niska razina informiranosti, slaba osviještenost o važnosti tog problema uz često prisutan osjećaj nelagode u komunikaciji između liječnika i pacijenta rezultira nepotrebnim odgađanjem nastavka seksualnih aktivnosti.

Epidemiološki podaci

Za bolesnike s prethodnim infarktom miokarda, godišnji rizik od ponovnog infarkta ili smrti procjenjuje se na 10%, no rizik iznosi samo 3% ako je osoba tjelesno kondicionirana.

Smanjena seksualna aktivnost nakon infarkta miokarda vrlo je česta. U jednoj kohorti bolesnika hospitaliziranih zbog infarkta u SAD-u, a koji su od ranije seksualno aktivni, 48% muškaraca i 59% žena prijavilo je rjeđu seksualnu aktivnost nakon infarkta. Poznati su rezultati istraživanja koji govore da povratak seksualnim aktivnostima rano nakon infarkta povoljno utječe na dugoročno preživljenje. Relativni rizik od ponovnog infarkta miokarda u ispitanika s anamnezom infarkta, usporediv je s rizikom u onih bez prethodno poznate koronarne bolesti. Faktor koji značajno utječe na povišenje rizika od infarkta je sedentarni način života i odsustvo redovne tjelovježbe. Pojedinci koji žive sjedilačkim načinom života imaju relativni rizik od koitalnog infarkta 3,0, dok tjelesno aktivne osobe imaju relativni rizik gotovo tri puta niži. Za bolesnike s prethodnim infarktom miokarda, godišnji rizik od ponovnog infarkta ili smrti procjenjuje se na 10%, no rizik iznosi samo 3% ako je osoba tjelesno kondicionirana te ako dobro podnosi tjelovježbu.

Seksualna aktivnost i akutni učinak na kardiovaskularni sustav

Uslijed simpatičke aktivacije priliko seksualne aktivnosti dolazi do porasta krvnog tlaka i otkucaja srca, maksimalno pri vrhuncu seksualnog uzbuđenja koji se u zdrave osobe javlja unutar 10 – 15 sekundi od orgazma.

Mnoštvo studija istraživalo je hemodinamske promjene u organizmu tijekom seksualnog uzbuđenja i aktivnosti. Međutim, ispitanici takvih istraživanja bili su zdravi ljudi, prvenstveno muškarci srednje životne dobi, iako značajna razlika između žena i muškaraca u njihovom kardiovaskularnom odgovoru nije zabilježena. Seksualna aktivnost je fizička aktivnost s očekivanim odgovorom simpatikusa. Uslijed simpatičke aktivacije dolazi do porasta krvnog tlaka i otkucaja srca, maksimalno pri vrhuncu seksualnog uzbuđenja koji se u zdrave osobe javlja unutar 10 – 15 sekundi od orgazma. Prema dostupnim podacima u literaturi, srčana frekvencija raste najviše do oko 130 otkucaja u minuti, a sistolički tlak do oko 170 mmHg, u inače normotenzivnih pojedinaca. Odmah nakon orgazma slijedi brzi povratak na početnu vrijednost arterijskog tlaka i otkucaja srca. Seksualna aktivnost ekvivalent je blagoj do umjerenoj fizičkoj aktivnosti s potrošnjom energije obično 3 – 5 metaboličkih ekvivalenata (MET), kao npr. prilikom brzog penjanja uz 2 stubišta ili tijekom brzog hodanja. Međutim, treba imati na umu da je svakog pacijenta potrebno individualno procijeniti s obzirom na sposobnost postizanja i toleriranja takvog opterećenja. To osobito vrijedi za starije bolesnike, bolesnike s drugim kroničnim komorbiditetima, plućnim bolestima, lokomotornim smetnjama, nereguliranom hipertenzijom, kao i za bolesnike koji imaju poteškoće u postizanju orgazma, bilo zbog fizičkih ili emocionalnih razloga.

Općenite preporuke za nastavak seksualnih aktivnosti u kardioloških bolesnika

Važno je napomenuti da sve preporuke navode da je rizik od seksualne aktivnosti nakon infarkta miokarda za većinu bolesnika vrlo nizak.

Ova je tema slabo zastupljena u stručnoj literaturi, pogotovo u onoj recentnog datuma. Mali je broj specifičnih preporuka, osobito onih koje su objavljene od strane kardiološkog društva. Važno je napomenuti da sve preporuke navode da je rizik od seksualne aktivnosti nakon infarkta miokarda za većinu bolesnika vrlo nizak, te da je povratak „normalnom“ životu za većinu pacijenata siguran. Treći Princeton konsenzus revidirao je 2012. godine ranije preporuke iz 2005. godine, dijeleći rizik od akutnog kardiološkog incidenta koji bi bio povezan sa seksualnim aktivnostima na niski, umjereni i visok rizik. Američka udruga za srce (eng. American Heart Association, AHA) objavila je također 2012. godine preporuke o seksualnim aktivnostima u bolesnika sa srčanim bolestima, s opisanim procijenjenim rizicima u različitim kliničkim situacijama. Radi se o smjernicama kardiološkog društva s navedenim razinama preporuke (I, IIa, IIb, III) i jačinom dokaza (A, B, C), koje su detaljnije navedene u nastavku teksta.

Prema spomenutim smjernicama, seksualna aktivnost prihvatljiva je za bolesnike s KVB-om za koje je kliničkom procjenom utvrđeno da imaju nizak rizik od kardiovaskularnih komplikacija (IIaB).

Radi se o većini KBV bolesnika, što uključuje bolesnike s:

1. anginom klase I ili 2 prema Kanadskom klasifikacijskom sustavu (CCS);
2. zatajenje srca klase I ili II New York Heart Association (NYHA);
3. blaga do umjerena valvularna bolest;
4. bez simptoma nakon infarkta miokarda;
5. uspješna koronarna revaskularizacija;
6. većina vrsta kongenitalnih srčanih bolesti;
7. sposobnost postizanja 3 do 5 METS tijekom testiranja opterećenja bez angine, ishemijskih elektrokardiografskih promjena, hipotenzije, cijanoze, aritmije ili pretjerane dispneje (IIaC).

U bolesnika s nestabilnom bolešću srca (tj. nestabilnom anginom, dekompenziranim zatajenjem srca, nekontroliranom aritmijom ili značajno simptomatskom i/ili teškom valvularnom bolešću), seksualnu aktivnost treba odgoditi dok se bolesnik ne stabilizira ili dok se ne postigne optimalno terapijsko zbrinjavanje (IIIC).

U bolesnika čiji kardiovaskularni rizik nije poznat, potrebno je objektivno procijeniti kardiorespiratorni kapacitet, utvrditi težinu subjektivnih smetnji i stupnja eventualne ishemije koja se javlja u fizičkom naporu. Stoga se prema preporukama, testovi opterećenja mogu koristiti za procjenu kardiovaskularnog rizika s jačinom dokaza IIaC.

Preporuke za nastavak seksualne aktivnosti za bolesnike nakon preboljelog infarkta miokarda

Bolesnici koji su liječili infarkt miokarda bez komplikacija, s dobrim oporavkom, koji su asimptomatski, koji nemaju znakove ishemije na testu opterećenja te kojima je učinjena kompletna koronarna revaskularizacija imaju nizak rizik od ponavljanja infarkta miokarda tijekom seksualne aktivnosti. Ako se radi o situaciji kada iz bilo kojeg razloga nije postignuta reperfuzija, savjetuje se apstinirati od seksualnih aktivnosti 6 to 8 tjedana nakon infarkta. U stabilnog pacijenta, koji je asimptomatski i koji dobro tolerira blagu do umjerenu fizičku aktivnost (3 – 5 MET-a) savjetuje se apstinencija od seksualnih aktivnosti do tjedan dana od infarkta (IIaC).

Preporuke za nastavak seksualne aktivnosti za bolesnike nakon učinjene perkutane revaskularizacije

Najvažniji čimbenik koji definira rizik od ponovnog infarkta odnosi se na adekvatnost i kompletnost koronarne revaskularizacije. Bolesnici kojima je učinjena potpuna revaskularizacija trebali bi biti u mogućnosti nastaviti seksualnu aktivnost nekoliko dana nakon PCI. Bolesnike u kojih nije postignuta kompletna revaskularizacija potrebno je procijeniti testovima opterećenja, prije davanja konačne preporuke. Sljedeći čimbenik koji određuje rizik su eventualne komplikacije vaskularnog pristupa. U trenutnoj eri radijalnog pristupa koronarografiji, komplikacije su rjeđe. Očekivano, pacijenti koji su podvrgnuti PCI zahvatu radijalnim pristupom trebali bi moći nastaviti spolnu aktivnost ranije od pacijenata koji su podvrgnuti PCI zahvatu femoralnim pristupom (IIaC).

Preporuke za nastavak seksualne aktivnosti za bolesnike nakon kirurške revaskularizacije

Nakon kardiokirurške revaskularizacije, preporučeni period apstinencije očekivano je nešto dulji, te je uvjetovan stupnjem i brzinom oporavka, ranom rehabilitacijom, kompletnošću revaskularizacije, a ovisan je i o procesu cijeljenja rane. Operacije aortokoronarnog premoštenja, kao i većina drugih operacija srca obično se izvode kroz srednju sternotomiju, a cijeljenje prsne kosti obično je potpuno otprilike 8 tjedana nakon operacije (IIaC). S obzirom na to da seksualna aktivnost može dovesti do promjena respiratornog statusa uz povišen intratorakalni tlak, moguće je na taj način ugroziti zacjeljivanje rane. Stoga se preporučuje da se seksualna aktivnost odgodi 6 do 8 tjedana nakon zahvata na otvorenom srcu.

Zaključak

Brojni su razlozi zbog kojih se pacijenti suzdržavaju od seksualnih aktivnosti dulje vrijeme nakon preboljelog srčanog udara. Češće su povezani s manjkom informacija i osjećajem zabrinutosti za zdravstveno stanje, nego sa stvarnim zdravstvenim poteškoćama. Kardiološke preporuke napominju da je povratak seksualnim aktivnostima za većinu bolesnika siguran, ističu važnost otvorenog razgovora između liječnika i pacijenta, te da je svakom pacijentu potrebno ponuditi mogućnosti savjetovanja. Također, istraživanja su pokazala da povratak seksualnim aktivnostima ubrzo nakon srčanog udara povoljno utječe na fizički, ali i na psihički aspekt zdravlja oboljele osobe te pozitivno utječe na sveukupnu kvalitetu života. Bolesnici koji se u kratkom roku vrate navikama koje su imali prije kardiovaskularnog incidenta imaju pozitivniji stav o samome sebi; osjećaju se zdravijima i mlađima, te su manje opterećeni s osnovnom bolesti. Seksualna aktivnost je oblik tjelesne vježbe te kao takva povećava broj otkucaja srca i krvni tlak. U bolesnika koji žive primarno sedentarnim načinom života, koji se ne izlažu rutinskoj fizičkoj aktivnosti, iznenadni snažan fizički napor kao što je seksualna aktivnost, ponekad može dovesti do pogoršanja simptoma, pa čak, vrlo rijetko, i do ponovnog srčanog udara. Taj je rizik značajno manji kod osoba koje redovito vježbaju. Stoga, rana kardiološka rehabilitacija i redovita tjelesna aktivnost smanjuju dugoročni rizik od nepovoljnih ishoda.

Literatura

1. Cohen G, Nevo D, Hasin T, Benyamini Y, Goldbourt U, Gerber Y. Resumption of sexual activity after acute myocardial infarction and long-term survival. Eur J Prev Cardiol. 2022 Mar 11;29(2):304-311.et.
2. Levine GN, Steinke EE, Bakaeen FG, Bozkurt B, Cheitlin MD, Conti JB, et al. Sexual activity and cardiovascular disease: a scientific statement from the American Heart Association. Circulation. 2012 Feb 28;125(8):1058-72.
3. Lindau ST, Abramsohn E, Bueno H, D'Onofrio G, Lichtman JH, Lorenze NP, et.al. Sexual Activity and Function in the Year After an Acute Myocardial Infarction Among Younger Women and Men in the United States and Spain. JAMA Cardiol. 2016 Oct 1;1(7):754-764.