Benzodiazepini su najčešće propisivani anksiolitici, a ujedno jedna od najpropisivanijih skupina lijekova uopće. Kako bi se reducirali problemi neracionalne potrošnje i posljedičnog stvaranja ovisnosti, potrebna je odrješitost i multidisciplinarni pristup svih zdravstvenih djelatnika uključenih u skrb o pacijentu.
Benzodiazepini se u kliničkoj praksi koriste od 1960.-ih godina kao anksiolitici, hipnotici, miorelaksansi i antikonvulzivi. Njihovo sedativno djelovanje koristi se u liječenju simptoma ustezanja, uključujući delirium tremens.
Istovremeno uzimanje opioida i benzodiazepina udvostručilo se u razdoblju od 2001. do 2013. godine, što je dovelo do veće učestalosti predoziranja opioidima, objavljeno je u časopisu The BMJ.
Križobolja je često povod posjeta liječniku. Obično se liječi kombinacijom nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIL) i benzodiazepina. Rezultati randomiziranog, placebo-kontroliranog istraživanja pokazali su da diazepam ne donosi poboljšanje pacijentima s akutnom križoboljom.
Rezultati dosadašnjih istraživanja i svakodnevna klinička praksa daju nam za pravo tvrditi da se kod anksioznih poremećaja (poglavito srednje teških i teških) najboljom pokazala kombinirana primjena antidepresiva i kognitivno-bihevioralne terapije.
Većina starijih osoba koji su imali frakturu kuka, ramena ili ručnog zgloba uzimala je barem jedan lijek koji povećava rizik od frakture prije njihove ozljede, a većina ih nastavlja uzimati takve lijekove i nakon otpusta iz bolnice, prema američkom istraživanju objavljenom u časopisu JAMA Internal Medicine.
Nove smjernice koje je donijelo Američko liječničko udruženje (The American College of Physicians, ACP) temelji se na sistemskom pregledu randomiziranih, kontroliranih istraživanja koja su objavljena u razdoblju od 2004. do rujna 2015.
Generalizirani anksiozni poremećaj danas predstavlja jedan od najčešćih psihičkih poremećaja. Liječenje je kompleksno te se najčešće provodi kombinacijom lijekova i bihevioralne terapije. Važno mjesto u farmakoterapijskom liječenju generaliziranog anksioznog poremećaja zauzima duloksetin.
U slučaju dugotrajnog uzimanja benzodiazepina, može doći do razvoja tolerancije, ali i fizičke i psihičke ovisnosti. Rizik od ovisnosti je veći što je veća doza i što liječenje dulje traje. Zbog toga se postavlja pitanje optimalne strategije prestanka uzimanja benzodiazepina nakon kronične terapije tim lijekovima.
Suprotno dosadašnjim istraživanjima, nova studija objavljena u časopisu BMJ pokazala je da benzodiazepini ne povećavaju rizik demencije. No, stručnjaci ipak savjetuju izbjegavanje ovih lijekva u starijih radi rizika od padova i konfuzije.
