Uvod

Smanjenje rizika za depresiju, kognitivno propadanje i moždani udar među glavnim su ciljevima javno-zdravstvenih aktivnosti u razvijenom svijetu.

Hiperintenziteti bijele tvari marker su ozljede bijele tvari koji je vidljiv na snimkama magnetske rezonancije. Hiperintenziteti bijele tvari povećavaju se s dobi i zna se da su povezani s neuropsihijatrijskim stanjima koja uključuju depresiju kasnog početka, kognitivno propadanje, demenciju, moždani udar i povećani rizika od smrti. Smanjenje rizika za depresiju, kognitivno propadanje i moždani udar među glavnim su ciljevima javno-zdravstvenih aktivnosti u razvijenom svijetu. 

Progresija ovih stanja može se smanjiti kontroliranjem vaskularnih čimbenika. U osoba koje su preboljele moždani udar, progresija hiperintenziteta bijele tvari može se smanjiti kontrolom krvnog tlaka. U bolesnika s Alzheimerovom bolešću progresija se može smanjiti fizičkom aktivnošću, pravilnom prehranom, prestankom pušenja i kontrolom krvnog tlaka. Navedeni primjeri se odnose na smanjenje hiperintenziteta u osoba s već uznapredovalim stanjima. 

Kako prevenirati nastanak poremećaja koji su povezani s hiperintezitetima bijele tvari?

Intenzivna fizička aktivnost u slobodno vrijeme prevenira smanjenje bijele tvari povezano s dobi u zdravih starijih osoba.

Međutim, iz perspektivne preventivne medicine, usporenjem progresije hiperintenziteta bijele tvari u osoba bez uznapredovalog neuropsihijatrijskog stanja, mogao bi se odgoditi ili prevenirati nastanak poremećaja koji su povezani s hiperintezitetima kao što su Alzheimerova bolest ili moždani udar.

Fizička aktivnost je bilo koji pokret tijela uzrokovan aktiviranjem skeletnih mišića, a koji rezultira potrošnjom energije. Najčešće se mjeri ukupna količina fizičke aktivnost, a to uključuje intenzitet, učestalost, trajanje kao i vrstu aktivnosti. Budući da se zna da fizička aktivnost poboljšava mnoge vaskularne čimbenike rizika, ona bi mogla biti čimbenik promjene životnog stila koji bi mogao doprinijeti usporenju progresije hiperintenziteta bijele tvari u osoba bez uznapredovalog stanja. Ova se hipotezu temelji na spoznaji da intenzivna fizička aktivnost u slobodno vrijeme prevenira smanjenje bijele tvari povezano s dobi u zdravih starijih osoba.

Cilj i metode

Cilj ovog sustavnog pregleda je bio u dostupnoj literaturi pronaći dokaze da fizička aktivnost može usporiti progresiju hiperintenziteta bijele tvari u osoba bez uznapredovalih bolesti kao što su moždani udar ili Alzheimerova bolest.

U pregled su bili uključeni članci objavljeni na engleskom jeziku do ožujka 2014, a koji su bili dostupni u bazama PubMed, Web of Science, Cochrane Library and EBSCOhost

Rezultati i zaključak

U zaključku se navodi da je u osoba bez uznapredovalih bolesti fizička aktivnost povezana s manje hiperintenziteta bijele tvari.

Šest je studija pokazalo da je više fizičke aktivnosti povezano s manje hiperintenziteta bijele tvari, dok njih 6 nije pronašlo takvu povezanost. Fizička aktivnost je bila povezana s manje hiperintenziteta u osoba s uznapredovalim stanjima kada je studija bila longitudinalna ili kada je u obzir uzimala fizičku aktivnost tijekom čitavog životnog vijeka, kada su ispitanici bili mlađi (srednja dob 68,5 vs. 72,8), kada su mjereni različiti tipovi fizičke aktivnosti i kada je bila kontrolirana na čimbenike rizika povezane s hiperintenzitetima bijele tvari.

U zaključku se navodi da je u osoba bez uznapredovalih bolesti fizička aktivnost povezana s manje hiperintenziteta bijele tvari. Daljnje studije bi trebale u obzir uzeti neuropsihijatrijske bolesti i vaskularne čimbenike rizika, uključiti standardizirano mjerenje fizičke aktivnosti, ponavljano mjeriti fizičku aktivnost i hiperintenzitete bijele tvari, standardizirati mjerenje hiperintenziteta bijele tvari i mjeriti njihovu ukupnu i regionalnu količinu.