Hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom

Uzročnici i rezervoari

Uzročnici hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom su virusi iz skupine hantavirusa, a u Hrvatskoj bolest izazivaju dva hantavirusa: Puumala i Dobrava. Rezervoari ovih virusa su divlji sitni glodavci, a najčešći su: šumska voluharica (Myodes glareolus), žutogrli šumski miš (Apodemus flavicollis), šumski miš (Apodemus sylvaticus) i prugasti poljski miš (Apodemus agrarius).

Putovi prijenosa

Pušači su više izloženi obolijevanju od nepušača, vjerojatno zbog kontakta s ustima i nosom kontaminiranim prstima tijekom pušenja u prirodi.

Zaraženi sitni glodavci izlučuju viruse putem svojih izlučevina: pljuvačke, urina, izmeta kojim kontaminiraju okoliš i dostupne izvore hrane i vode. Ljudi se najčešće zaraze udisanjem kontaminirane prašine tijekom boravka i rada u prirodi. Najčešće izložene skupine su: izletnici, poljodjelci, zemljoradnici, šumski radnici, vojnici, koji po prirodi svog posla borave u područjima koje nastanjuju sitni divlji glodavci. Više studija je pokazalo da su pušači više izloženi obolijevanju od nepušača, vjerojatno zbog kontakta s ustima i nosom kontaminiranim prstima tijekom pušenja u prirodi. 

Rasprostranjenost u Republici Hrvatskoj

Bolest je rasprostranjena u cijeloj Hrvatskoj osim u priobalju i jadranskim otocima. Pojedinačni slučajevi bolesti se javljaju svake godine, a epidemije povremeno. Zadnjih 20 godina zabilježene su četiri veće epidemije: 1995.g. tijekom Domovinskog rata, zatim 2002.g., te nedavno, 2012.g i 2014.g. u kojima bilježimo veći broj oboljelih koji su navodili aktivnosti u području planine Medvednice.

Glavni znaci i simptomi bolesti

U jednog broja bolesnika mogu se pojaviti i kronične sekvele u obliku povišenog tlaka (hipertenzije) i kroničnog oštećenja bubrežne funkcije.

Inkubacija je najčešće oko dva tjedna, iako može biti dosta duga i do 45 dana. Bolest započinje povišenom temperaturom, koja u težim oblicima bolesti može biti i do 40 °C uz zimice, glavobolju, opću malaksalost, a može biti praćena i bolovima u leđima i trbuhu te proljevom i povraćanjem. Može se pojaviti i crvenilo očnih spojnica te blaži kašalj. U jednog broja bolesnika se može pojaviti prolazno zamućenje vida. U bolesnika s težom kliničkom slikom može se javiti smanjeno mokrenje (oligurija) ili prestanak mokrenja (anurija) te je potrebna dijaliza kroz nekoliko dana. U težim kliničkim oblicima bolesti mogu se javiti krvarenja po koži i sluznicama. Smrtnost na našim područjima je manja od 1%, a u nekim dijelovima Europe i Azije može biti i do 20%. U Hrvatskoj teže oblike bolesti uzrokuje najčešće virus Dobrava, a blaže oblike virus Puumala, iako postoje iznimke od tog pravila. Nakon preboljele hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom najčešće dolazi do potpunog izlječenja. U jednog broja bolesnika međutim, mogu se pojaviti i kronične sekvele u obliku povišenog tlaka (hipertenzije) i kroničnog oštećenja bubrežne funkcije. Zbog toga su potrebne povremene kontrole bolesnika koji su preboljeli HVBS, radi pravovremenog otkrivanja i liječenja kroničnih sekvela.   

Liječenje

Ne postoje specifični lijekovi koji se mogu koristiti u terapiji HVBS-a, kao za sada ni učinkovita cjepiva. Bolest se liječi simptomatski, potrebna je hospitalizacija bolesnika u infektološkim odjelima, a po potrebi u teškim slučajevima i u jedinicama intenzivne skrbi.

Leptospiroza

Uzročnici i rezervoari

Uzročnici leptospiroze su spirohete iz roda Leptospira. Rezervoari ovih bakterija su brojne životinjske vrste u čijim se bubrezima leptospire mogu razmnožavati i lučiti urinom. Danas razlikujemo preko 300 različitih serovara leptospira podijeljenih u 25 grupa. Na prostorima Hrvatske serološkim ispitivanjem u bolesnika dokazano je 18 seroloških tipova leptospira, a prevladavale su vrste: L. sejroe, L.pomona, L. australis i L. icterohaemorrhagiae. Preko 160 sisavaca su označeni kao mogući rezervoari leptospira, a među njima imaju važnu ulogu divlji sitni glodavci, koji su odgovorni i za prijenos hantavirusa, a pokazane su i dvojne infekcije za oba uzročnika kako u sitnih glodavaca, tako i u ljudi. 

Putovi prijenosa

Infekcija najčešće nastaje preko oštećene kože te preko sluznica, usta, nosa i očiju (inhalacijom kontaminirane prašine, kontaminiranom hranom i vodom). Opisani su i prijenosi seksualnim putem ili preko majčinog mlijeka. Rizične skupine su zemljoradnici, veterinari, čistači i radnici koji održavaju kanalizaciju, ali i izletnici i ostale osobe koje profesionalno ili rekreativno često borave u prirodnim endemskim područjima.

Rasprostranjenost u Republici Hrvatskoj

Leptospiroza je među najrasprostranjenijim zoonozama u svijetu. U republici Hrvatskoj je raširena u svim dijelovima kontinentalne Hrvatske i nalazimo je u istim endemskim područjima kao i HVBS.

Glavni znaci i simptomi bolesti

Period inkubacije je od 2 do oko 30 dana, a bolest može biti asimptomatska (rijetko), ali se i manifestirati blagim do vrlo teških, po život opasnih stanja, kao što je Weilova bolest i teški oblik plućnog hemoragijskog sindroma. Bolest se javlja u dvije faze. Prvih desetak dana bolesti javljaju se simptomi slični gripi s jakom glavoboljom, zimicama, bolovima u mišićima, osobito mišićima listova) te povraćanjem. U drugoj fazi bolesti razvija se visoka temperatura, u težim oblicima žutica, bolovi u trbuhu i proljev. U teškim oblicima bolesti može doći do multiorganskog zatajenja. 

Liječenje

Iako se radi o bakterijskoj bolesti, u blažim oblicima bolesti uglavnom se ne daju antibiotici. Bolest se liječi penicilinom ili doksiciklinom.

Literatura