Uvod

Onečišćen unutarnji zrak može uzrokovati brojne zdravstvene poteškoće kao što su: alergije, astma, infektivne bolesti, iritacija kemijskim parama, smanjenje respiratorne funkcije, iritacija i oštećenje sluznice respiratornog trakta, akutne i kronične bolesti pluća, upale sinusa te smanjenje mentalnih funkcija, glavobolju, poremećaj pažnje i probleme s učenjem.

Zbog klimatskih promjena i dostupnosti uređaja za klimatizaciju sve je šira uporaba klimatizacijskih uređaja u svakodnevnom životu. Budući da oko 80 % vremena čovjek provede u zatvorenom prostoru, pri čemu glavninu čine radno okruženje i dom u kojem živi, osiguranje kvalitete unutarnjeg zraka izuzetno je važno. Na kvalitetu zraka izravno utječe ulazak raznih zagađivača iz zraka izvana, kao i brojni unutrašnji izvori koji oslobađaju različite vrsta vlakana, čestica, organskih para ili anorganskih plinova. Onečišćen unutarnji zrak može uzrokovati brojne zdravstvene poteškoće kao što su: alergije, astma, infektivne bolesti, iritacija kemijskim parama, smanjenje respiratorne funkcije, iritacija i oštećenje sluznice respiratornog trakta, akutne i kronične bolesti pluća, upale sinusa te smanjenje mentalnih funkcija, glavobolju, poremećaj pažnje i probleme s učenjem.

Istraživanja pokazuju povezanost loše kvalitete unutarnjeg zraka sa zdravstvenim problemima te naglašavaju porast morbiditeta i mortaliteta uslijed izloženosti takvom zraku. Isto tako pokazuju da kvalitetna ventilacija i klimatizacija prostora smanjuju učestalost respiratornih bolesti te povećavaju individualnu produktivnost. Pravilno rukovanje i redovito održavanje klima uređaja nezaobilazan su preduvjet dobre kvalitete unutarnjeg zraka.

Klimatizacija zraka

Klimatizacija zraka se provodi klimatizacijskim uređajima, a uređaji mogu biti bazirani na više tehnoloških rješenja kojima se zrak kondicionira na poželjnu temperaturu, vlažnost, strujanje, a pritom je također moguće i pročišćavanje kroz različite filtre.

Jedan od načina poboljšanja kvalitete unutarnjeg zraka je klimatizacija zraka. Klimatizacija zraka je proces mijenjanja svojstava zraka (prvenstveno temperature i vlažnosti) kako bi uvjeti za boravak u prostoriji bili ugodniji. Osjećaj ugodne topline ovisi o temperaturi zraka, relativnoj vlažnosti, toplinskom zračenju, brzini strujanja zraka, odjeći i razini aktivnosti. Smatra se da je idealna sobna temperatura oko 20 ºC, a vlažnost zraka oko 40 do 60 %.

Klimatizacija zraka se provodi obično u zatvorenom prostoru, kao što su zgrade ili vozila, u svrhu poboljšanja toplinske ugode i kvalitete zraka. Općenito gledano, klimatizacija zraka se provodi klimatizacijskim uređajima, a uređaji mogu biti bazirani na više tehnoloških rješenja kojima se zrak kondicionira na poželjnu temperaturu, vlažnost, strujanje, a pritom je također moguće i pročišćavanje kroz različite filtre.

Javnozdravstvena važnost kvalitete unutarnjeg zraka

Osim za legionelu, klima uređaji predstavljaju idealno mjesto za rast i razvoj drugih bakterija te raznih vrsta gljivica i plijesni. Uz spomenuto, zbog neadekvatne ventilacije moguć je i razvoj plijesni na zidovima, što također može pogoršati kvalitetu unutarnjeg zraka.

Zbog povoljne temperature i zaostale vlage klimatizacijski sustavi mogu biti idealna mjesta za rast i širenje mikroorganizama, kao što je Legionella pneumophila, ako se isti ne održavaju na primjeren način. Osim za legionelu, klima uređaji predstavljaju idealno mjesto za rast i razvoj drugih bakterija te raznih vrsta gljivica i plijesni. Uz spomenuto, zbog neadekvatne ventilacije moguć je i razvoj plijesni na zidovima, što također može pogoršati kvalitetu unutarnjeg zraka.

Dokle god se sustav primjereno održava, opasnost za zdravlje je minimalna. Stoga je klima uređaje potrebno redovito održavati. Zrak iz klima uređaja koji se ne održavaju redovito je mikrobiološki često loše kvalitete, a ponekad i neugodnog mirisa. Neodržavani ili pogrešno korišteni klima uređaji mogu biti uzrok tzv. sindroma bolesne zgrade. Najčešće tegobe koje su povezane sa ˶sindromom bolesne zgrade ̋ su nadraženost sluznice očiju, nosa i grla, osjećaj suhoće sluznice, kašalj, svrbež, učestale infekcije dišnog sustava, glavobolja, bolovi u križima i psihički zamor.  

Istraživanja radnog okruženja su pokazala da mogućnost individualizirane toplinske kontrole za svakog zaposlenika povećava produktivnost, smanjuje simptome ˶sindroma bolesne zgrade ̋  i stopu bolovanja, uz istovremenu uštedu energije.

Dezinfekcija velikih ventilacijskih sustava

Legionela se iz neodržavanih klimatizacijskih sustava u obliku aerosola širi u okolinu gdje udisanjem ulazi u respiratorni sustav čovjeka u kojem može izazvati atipičnu upalu pluća.

Velike ventilacijske sustave, zrakovode i filtre potrebno je dezinficirati najmanje 2 puta godišnje postupkom vlažnog zamagljivanja. Postupak vlažnog zamagljivanja je postupak aplikacije dezinficijensa pri kojem se djelatna otopina razbija na čestice veličine manje od 50 mikrona koje onda lebdeći dolaze u kontakt sa svim dijelovima sustava. Prije same primjene dezinficijensa potrebno je mehanički očistiti sustav i rastavljene cijevi od taloga te ih temeljito ispirati. Ako je sustav teško dostupan, čišćenje se može provesti i daljinski, pomoću uređaja za tlačno pranje ili robotskim uređajima koji ulaze u ventilacijski sustav. Filtre je potrebno izmijeniti ili dobro očistiti i dezinficirati.

Dezinfekciju treba provesti postupkom vlažnog zamagljivanja primjenom npr. kombinacije 10 g dimetildioktil amonijevog klorida i 2 g N (3 aminopropil)-N-dodecil propan-1,3-diamina. Navedena kombinacija ima sinergističko djelovanje, a činjenica da ne sadrži aldehide povećava njenu sigurnost pri upotrebi i smanjuje nadražajni učinak na dišni sustav.

Moguće je dezinfekciju velikih ventilacijskih uređaja provesti i primjenom glutaraldehida, didecildimetilamonijev klorida, benzalkonij klorida s 1% vodenom otopinom tako da se obuhvati sustav od usisa do isisa, dok se ulazni dijelovi i filtri isperu u pripremljenoj otopini. Navedenu dezinfekciju bi trebalo provesti u vrijeme kada se ventilacijski sustav ne koristi kako bi se izbjegle neželjene posljedice (reakcije dišnog sustava). Ako se radi o ventilacijskom sustavu hotela, postupak se provodi također i nakon zimske stanke.

Kod velikih sustava za klimatizaciju i ventilaciju, čije se redovno održavanje često zanemaruje, mora se upozoriti na mogućnost razmnožavanja i širenja bakterije Legionella pneumophila koja uzrokuje atipičnu upala pluća tzv. legionarsku bolest. U prirodnim uvjetima to je izuzetno rijetka bolest koja s napretkom civilizacije postaje sve učestalija. Tako rastu i razmnožavanju legionele pogoduje stajanje vode u velikim sustavima s rashladnim tornjevima koji su često smješteni uz usisni vod klimatizacijskog sustava, zatim anorgansko i organsko onečišćenje vode, kao i temperatura od 20 do 50 °C u sustavu cjevovoda. Legionela se iz neodržavanih klimatizacijskih sustava u obliku aerosola širi u okolinu gdje udisanjem ulazi u respiratorni sustav čovjeka u kojem može izazvati atipičnu upalu pluća.

Dezinfekcija malih/kućnih klimatizacijskih uređaja

Potrebno je temeljito oprati izmjenjivač i filtar, a nakon toga izvršiti dezinfekciju, npr. primjenom glutaraldehida, didecildimetilamonijev klorida, benzalkonij klorida s 1 % vodenom otopinom od usisa do isisa, dok se ulazni dijelovi i filtri isperu u pripremljenoj otopini ili primjenom kombinacije 10 g dimetildioktil amonijevog klorida i 2 g N (3 aminopropil)-N-dodecil propan-1,3-diamina.

Kod malih, kućnih klima uređaja važno je napomenuti da nije dovoljno samo redovito prati filtre nego također treba i očistiti i dezinficirati uređaj da bi se spriječilo nakupljanje, rast i raspršivanje mikroorganizama. Održavanjem klima uređaja osiguravamo i kvalitetu zraka koji udišemo u klimatiziranoj prostoriji. Kako se najveći dio nečistoće zadržava na filtru i izmjenjivaču čime dolazi do stvaranja bio-filma (nakupine mikroorganizama i prljavštine), potrebno je temeljito oprati izmjenjivač i filtar, a nakon toga izvršiti dezinfekciju. Dezinfekciju sustava malih klima uređaja moguće je provesti npr. primjenom glutaraldehida, didecildimetilamonijev klorida, benzalkonij klorida s 1 % vodenom otopinom  od usisa do isisa, dok se ulazni dijelovi i filtri isperu u pripremljenoj otopini ili primjenom kombinacije 10 g dimetildioktil amonijevog klorida i 2 g N (3 aminopropil)-N-dodecil propan-1,3-diamina zbog njihove sigurnosti u upotrebi i smanjenju nadražajnih učinaka na dišni sustav.  

Dezinfekcija klima uređaja u automobilima

Neodržavanje automobilskih klima uređaja može uzrokovati i zdravstvene probleme kao što su pojave raznih alergija, iritacija grla, očiju, nosa, otežano disanje, suhi kašalj...

Veliki broj vozača ne razmišlja o redovitom održavanju klima uređaja u automobilu, dok se ne pojave prvi simptomi, kao što su prestanak hlađenja ili pojava veoma neugodnog mirisa. Neodržavanje automobilskih klima uređaja može uzrokovati i zdravstvene probleme kao što su pojave raznih alergija, iritacija grla, očiju, nosa, otežano disanje, suhi kašalj itd. Naime, rashladni sustav je pogodno mjesto za razvoj raznih mikroorganizama pa se savjetuje njegovo čišćenje najmanje jednom godišnje. Tijekom korištenja klima uređaja dolazi do kondenzacije, što pogoduje rastu mikroorganizama koji se onda pomoću isparivača i ventilatora klime šire u unutrašnjost vozila. Dezinfekciju auto klima uređaja provode profesionalno educirane osobe postupkom vlažnog zamagljivanja (čestice < 50 mikrona) pri čemu unutar zatvorenog automobila s uključenom klimom i recirkulacijom zraka dezinfekcijski aerosol dopire i do najskrivenijih dijelova automobilskog klima sustava. Prije samog postupka dezinfekcije potrebno je sve dijelove klima sustava koji se mogu izvaditi, temeljito oprati i očistiti. Obavezno treba promijeniti i filtar kabine (polen filtar).

Mikrobiološka kontrola dezinfekcije

Kontrola uspješnosti provedene dezinfekcije često je kamen spoticanja i izvor sukoba interesa, a razlog je vrlo prozaičan – nedostatak pisanih pravila kontrole uspješnosti dezinfekcijskih postupaka. Iz tog razloga različito se provodi, i kad se provodi različito se tumači. Pravilnik o učestalosti kontrole i normativima mikrobiološke kontrole čistoće u objektima pod sanitarnim nadzorom (NN br. 137/09) pobliže određuje objekte, učinkovitost kontrole i normative mikrobiološke čistoće.

Postoje tri načina ili metode kontrole uspješnosti.

- Vizualna kontrola – detektiraju se samo vidljive naslage nečistoća i biofilma veće od 0,1 mm. Ovaj način kontrole mora biti nadopunjen mikrobiološkom kontrolom, jer nečistoće i biofilm koje su manje od 0,1 mm daju lažni dojam čistoće. Vizualno čista površina ne mora ujedno biti i mikrobiološki čista.

- Anketa – sakupljanje podataka kako, kada i čime je provedena dezinfekcija. U ovom tipu kontrole bitno je iskustvo i dobro poznavanje metoda dezinfekcije i načina aplikacije dezinficijensa, ali i tehnologije procesa koji se u kontroliranim prostorima obavlja.

- Mikrobiološka kontrola – dokazivanje bakterija i plijesni na vizualno čistim površinama metodom otiska i brisa. Postoji i način gdje zrak iz ventilacijskog sustava struji kroz mrežicu za uzorkovanje, pri čemu mrežica zadržava mikroorganizme iz zraka koji dolazi iz klima uređaja. Mikrobiološkom kontrolom se određuje prisutnost aerobnih mezofilnih bakterija i plijesni. Povećan broj aerobnih mezofilnih bakterija (AMB), koje predstavljaju ukupnu količinu bakterija koje se nalaze na površini, ukazuje na potrebu dodatnog čišćenja, pranja i dezinfekcije.

Zaključak

Dezinfekciju klimatizacijskih treba prepustiti profesionalno educiranim osobama.

Gotovo 80% sveukupnog vremena čovjek provede u zatvorenom prostoru i zbog toga je kvaliteta unutarnjeg zraka izuzetno važna. Navedena kvaliteta unutarnjeg zraka može biti narušena prisustvom mikroorganizama iz neodržavanih klima uređaja te mogu imati utjecaj na čovjekovo zdravlje. Pravilno rukovanje i održavanje klima uređaja su nezaobilazan preduvjet dobre kvalitete unutarnjeg zraka. Mikrobiološko onečišćenje klimatizacijskih uređaja uspješno se suzbija mjerama dezinfekcije, pri čemu je nužno pridržavati se stručnih postulata dezinfekcije, uputa proizvođača dezinfekcijskog sredstva i mjera opreza i zaštite zdravlja. Dezinfekciju klimatizacijskih uređaja bi stoga trebalo prepustiti profesionalno educiranim osobama.

Literatura

1. Petrović G, Miškulin M. Stanovanje i zdravlje. U: Zdravstvena ekologija, 1. izdanje, Medicinska naklada, 2012. str. 354-369
2. Haleem Khan AA, Mohan Karuppayil S. Fungal pollution of indoor environments and its management. Saudi J Biol Sci. 2012 Oct; 19(4): 405-426
3. Mitchell CS, Zhang J, Sigsgaard T, Jantunen M, Lioy PJ, Samson R, Karol MH. Current State of the Science: Health Effects and Indoor Environmental Quality. Environ Health Perspect 2007:115:958–64
4. Bakić J. Praktična dezinfekcija u svakodnevici. U: Zbornik radova obvezne trajne edukacije za DDD izvoditelje, Korunic d.o.o., Zagreb 2014., str. 15-27
5. Požgajec M. Sanitacija turističkih kompleksa – korak europskoj turističkoj ponudi. U: Zbornik „Suvremeni pogledi o zdravstvenoj sanitaciji u RH", ZJZ Split, Pliva, Zagreb, Malinska, 1993., str. 80-85
6. Jeličić P, Capak K, Brlek Gorski D. Način provođenja dezinfekcijskih postupaka te dozvoljeni dezinficijensi u RH. U: Zbornik radova obvezne trajne edukacije za DDD izvoditelje, Korunic d.o.o., Zagreb 2014., str. 73-83