Fibromijalgija (FM) se javlja pretežno u žena (9:1), u kojih je učestalost oko 3,4%, dok je prevalencija u muškaraca oko 0,5%. Najčešće započinje u dobi od 30 do 50 godina,a prevalencija potom raste s dobi te u skupini žena od 70-80 godina iznosi čak 7,4%. Vrlo rijetko se može javiti i u dječjoj dobi. Jednoliko je rasprostranjena među rasama i klimatskim zonama.

Etiopatogeneza

Kao osnovni poremećaj u FM nameće se centralna disregulacija u procesuiranju bolnih podražaja, odnosno smanjen prag boli. Ova se pojava opisuje kao "centralni sindrom senzitizacije".

Točan uzrok nastanka abnormalne percepcije boli kod FM je nepoznat, iako su istraživani mnogi mogući uzroci. Među okolišnim čimbenicima koji se smatraju rizičnim nalaze se fizička (pogotovo prometne nesreće) kao i psihička trauma (psihičko i emocionalno zlostavljanje, pogotovo u djetinjstvu). Kronični stres smanjuje razinu serotonina i hormona rasta, koji vjerojatno sudjeluju u patogenezi FM. Elektroencefalografska snimanja oboljelih pokazala su poremećaj u 4. fazi (non-REM) spavanja. Štoviše, simptomi bolesti javili su se i kod zdravih osoba kojima je u ovoj fazi san namjerno prekidan. Normalno se u 4. fazi spavanja izlučuje hormon rasta, a serotonin kao neurotransmiter ima ulogu u regulaciji i non-REM sna i boli. Hormon rasta bitan je za obnovu mišića i snage, što objašnjava prolongiran period mišićne boli nakon zamora kod oboljelih. Među istraživanim neurotransmiterima je i supstanca P, čija je razina povišena u likvoru oboljelih. Pacijenti s FM također imaju smanjen odgovor kortizola na stres, snižene razine slobodnog kortizola u urinu te oslabljen kortizolski odgovor na CRH, što upućuje na poremećaj osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda. Na poremećaj autonomnog živčanog sustava upućuju ortostatska hipotenzija, koja se često susreće kod FM, kao i pojava suhih usta i očiju te sindroma sličnog Raynaudovu, s izraženom osjetljivošću na hladnoću. Genetska istraživanja su pokazala polimorfizam gena za transporter serotina te za katekol-o-metiltransferazu, enzim čija smanjena aktivnost dovodi do pojačanog podraživanja beta adrenergičkih receptora i pojačane osjetljivosti na mehaničke i termičke podražaje. Snimanja uz pomoć SPECT-a (single photon emission computed tomography) pokazala su smanjenu prokrvljenost talamusa, nucl. caudatusa te tektuma ponsa, regija mozga uključenih u modulaciju bolnog podražaja. Kao osnovni poremećaj u FM nameće se centralna disregulacija u procesuiranju bolnih podražaja, odnosno smanjen prag boli. Ova se pojava opisuje kao "centralni sindrom senzitizacije". Moguće je također da je kod FM, kao kod epilepsije, prisutan fenomen kindlinga, dakle da hiperekscitirani neuroni šire podražaj na susjedne neurone.

Klinička slika

FM je učestalija u bolesnika s nizom reumatskih bolesti; nalazi se u čak 20% oboljelih od reumatoidnog artritisa, oko 30% bolesnika s lupusom te 50% sa Sjőrgenovim sindromom. Također je povezana uz Lyme boreliozu, gdje može perzistirati unatoč antibiotskoj terapiji, hipotireozu, infekciju parvovirusom B19, hepatitis ili HIV.

Primarni simptom kod fibromijalgije je bol, koja je raširena i iznad i ispod struka te zahvaća mišiće, vezna mjesta ligamenata te zglobove. Može početi samo u jednoj regiji, npr. ramenima ili donjem dijelu leđa prije nego što zahvati čitavo tijelo. Najčešće se opisuje kao paleća, probadajuća bol, koja se pogoršava već i nakon minimalnog napora. Prema Američkom Udruženju Reumatologa za dijagnozu je potrebno prisutstvo boli u 11 ili više od 18 određenih točaka u tijelu. Raspoređene su simetrično, s prednje i stražnje strane tijela: - donji dio vrata - okcipitalno - područje 2. rebra - područje trapeziusa - lakat (lateralni epikondil) - područje supraspinatusa - koljeno - lumbalna i glutealna regija -kuk (veliki trohanter) Ova su mjesta kod oboljelih osjetljivija na palpaciju umjerene jačine nego u zdravih osoba. Mogu se napipati potkožni čvorići, kao i kod zdravih, no uz izrazitiju bolnost. Bolesnici mogu imati i osjećaj ukočenosti i oteknuća zglobova, no pregledom se obično ustanovi uredan nalaz. U velikog postotka bolesnika također se javljaju umor i iscrpljenost. Imaju problema sa spavanjem, učestalo se bude noću te teško ponovno zaspu, što svakako pridonosi općem osjećaju umora. Kod mnogih bolesnika dolazi i do kognitivnog propadanja, sve teže zaključuju i sjećaju se bliskih događaja, imaju česte promjene raspoloženja. Tijek bolesti je nepredvidiv, u dijela se bolesnika simptomi javljaju i jenjavaju, dok su kod drugih konstantni i stalno prisutni. Sekundarni simptomi i komorbiditeti učestali kod fibromijalgije su glavobolje, posebice migrena, anksioznost i depresija, sindrom iritabilnog kolona (česte opstipacije koje se izmjenjuju s proljevima, nadutost), učestalo mokrenje i bolnost u području mjehura, kod žena izrazito bolne menstruacije i bolnost kod spolnog odnosa. Mogu se javiti i iznenadno lupanje srca, bolovi u prsnom košu, kao i sindrom nemirnih nogu. FM je učestalija u bolesnika s nizom reumatskih bolesti; nalazi se u čak 20% oboljelih od reumatoidnog artritisa, oko 30% bolesnika s lupusom te 50% sa Sjőrgenovim sindromom. Također je povezana uz Lyme boreliozu, gdje može perzistirati unatoč antibiotskoj terapiji, hipotireozu, infekciju parvovirusom B19, hepatitis ili HIV.

Dijagnoza

Anamneza difuzne boli i umora, uz promjene raspoloženja i kognicije, u trajanju od najmanje 3 mjeseca ukazuju na fibromijalgiju.

Za dijagnozu fibromijalgije najbitnije je pomisliti na nju, budući da nedavna istraživanja u američke Nacionalne Udruge za Fibromijalgiju pokazuju kako je prosječno za dijagnozu potrebno 5 godina. U tom vremenu 46% pacijenata posjeti 3-6 različitih specijalista, dok ih 25% posjeti i više od 6! Anamneza difuzne boli i umora, uz promjene raspoloženja i kognicije, u trajanju od najmanje 3 mjeseca ukazuju na fibromijalgiju, međutim potrebno je napraviti laboratorijske, serološke i radiološke pretrage kako bi isključili druga patološka stanja. U diferencijalnoj dijagnozi dolaze u obzir: -reumatske bolesti-sistemski lupus, reumatoidni artritis, polimiozitis, Sjőrgenov sindrom -infekcije-tubekuloza, sifilis, subakutni bakterijski endokarditis, Lyme borelioza, infekcija parvovirusom, AIDS, hepatitis -endokrini poremećaji-hipotireoza, hipopituitarizam, osteomalacija

Liječenje

Preporučuje se terapija pregabalinom (150 mg 2x/dan), antikonvulzivnim lijekom, ili antidepresivom duloksetinom (60mg/dan). Za ublažavanje simptoma bolesti primjenjuju se različita sredstva: za smanjenje boli mogu se dati različite vrste analgetika (nesteroidni antireumatici, tramadol).

Za terapiju fibromijalgije ne postoji jedinstven i specifičan lijek. Preporučuje se terapija pregabalinom (150 mg 2x/dan), antikonvulzivnim lijekom koji uspješno riješava neuropatske boli ili antidepresivom duloksetinom (60mg/dan). Za ublažavanje simptoma bolesti primjenjuju se različita sredstva: za smanjenje boli mogu se dati različite vrste analgetika (nesteroidni antireumatici, tramadol), dok se za poremećaje spavanja, umor i poremećaje raspoloženja mogu primjeniti sedativi, triciklički antidepresivi te anksiolitici. Nefarmakološko je liječenje posebno važno kod fibromijalgije- bolesnicima se preporuča aerobno vježbanje, bilo šetanje, vježbanje, plivanje ili vježbe istezanja. Primjenjuju se i tehnike komplementarne medicine, kao akupunktura, akupresura, kiropraktika te različite vrste masaže te kognitivno-bihevioralna terapija (relaksacija, postavljanje ciljeva, učenje pozitivnog razmišljanja i riješavanja problema). Posebno je bitno smanjiti unos kofeina i alkohola te prilagoditi aktivnosti kako bi se poboljšao san. U svrhu smanjenja stresa i poboljšanja općeg stanja vrlo je bitna edukacija pacijenta, kao i njegove obitelji.

Literatura:

1. McGraw- Hill's Access Medicine: Harrison's online; chapter 329. on-line merežno izdanja dostupno na www.plivamed.net.
2. Fibromyalgia Diagnostic and Treatment Challenges: Results from a recent summit of fibromyalgia experts; cme.medscape.com
3. Lange clinical neurology, 6.izdanje (2005)