Velike populacijske studije iz Sjedinjenih Američkih Država i Novog Zelanda pokazale su da je čak 17% odraslih osoba u životu imalo psihotičke simptome. Kako bi utvrdili koliko je djece i mladih osoba imalo psihotične simptome i da li je njihova pojava povezana s kasnijim rizikom za razvoj duševne bolesti, irski autori pod vodstvom dr. Marry Cannon proveli ispitivanje na svojoj populaciji. Proveli su 4 odvojene longitudinalne populacijske studije, dvije u djece u ranoj adolescenciji (11-13 god) i dvije u djece u srednjoj adolescenciji (13-16 god). Ukupno je bilo uključeno 2666 djece.

Za djecu u dobi od 11 do 13 godina jedna je studija pokazala da je njih 239 (21%) imalo psihotičke simptome kao što su slušne halucinacije, dok je u drugoj studiji to vrijedilo za 53 (22.6%) djece iste te dobi i 77 (7%) djece u dobi od 13 do 16 godina.

Prevalencija psihotičkih simptoma je bila viša među dječacima u mlađoj kohorti (P < 0.01), s tendencijom veće prevalencije u starijih dječaka (P = 0.057).
U mlađoj skupini, 57% onih koji su prijavili slušne halucinacije u naknadnom praćenju razvilo je duševni poremećaj. U starijoj skupini, to je vrijedilo za veći broj djece, njih gotovo 80% razvilo je duševni poremećaj uključujući afektivni poremećaj, anksioznost i poremećaje ponašanja.

U ovoj studiji 21% do 23% djece dobi 11 do 13 godina i 7% djece u dobi 14 do 16 godina prijavilo je neki od psihotičkih simptoma. Za većinu adolescenata ti simptomi su bili prolazni i nisu bili povezani s drugim duševnim problemima, no za neke, prema jednoj studiji, za oko 50% njih, ovi simptomi su bili povezani s drugim duševnim problemima. Za mlade osobe koje su prijavili slušne halucinacije bilo je vjerojatnije da imaju više od jednog duševnog poremećaja.

Povezanost između slušnih halucinacija i drugih duševnih poremećaja bila je snažnija u starijih adolescenata u dobi 14 do 16 godina nego u mlađih adolescenta, onih u dobi od 11 do 13 godina.

Koliki je značaj slušnih halucinacija u djece?

Zdravstveni djelatnici koji se bave s mladima, trebali bi uvijek pitati za ove simptome. Ako je odgovor pozitivan, treba imati na umu da vrlo vjerojatno ta osoba ima dodatno i druge poteškoće mentalnog zdravlja. Isto tako, u djece i adolescenata koji imaju bilo kakve probleme s mentalnim zdravljem treba napraviti skrining na postojanje psihotičkih simptoma. Mlade osobe rijetko samostalno prijavljuju postojanje psihotičkih simptoma, stoga ih je uvijek važno o tome eksplicitno pitati.

Ova je studija značajna jer je potvrdila ono što se iz kliničke prakse znalo, a to je da slušne halucinacije u djece imaju veliki značaj, koji je to veći što je njihovo trajanje dulje. Isto tako, studija potvrđuje da adolescentno previranje nije samo razvojna faza koju adolescent „preraste". Psihološke i emocionalne poteškoće u adolescenata često su začetak emocionalnih i bihevioralnih poteškoća u kasnijem životu.

U zaključku se navodi da su psihotički simptomi značajan čimbenik rizika za širok spektar nepsihotičkih psihopatoloških poremećaja, posebno za tešku psihopatologiju karakteriziranu višestrukim istovremenim dijagnozama. U svih pacijenata treba stoga pažljivo procjenjivati njihovo postojanje. S obzirom na neočekivano visoku prevalenciju psihotičkih simptoma u adolescenata, posebno onih koji imaju nepsihotičku psihijatrijsku dijagnozu, bilo bi značajno replicirati ovu studiju u drugim populacijama izvan područja sjeverne Europe.