Prevalencija Wolff-Parkinson-White (WPW) sindroma je 1-3 na 1000. Prema studiji iz 2003. godine (J Am Coll Cardiol. 2003;41(2):239-44.) incidencija nagle srčane smrti u odraslih bolesnika s WPW sindromom, uključujući i oživljavane slučajeve, je oko 4,5 na 1000 bolesnik-godina. Za razliku od toga, u slučajevima hipertrofične kardiomiopatije incidencija nagle srčane smrti je oko 7,4 na 1000 bolesnik-godina (N. Engl. J. Med. 2000;342:1778-85).

Iako je prema uzrocima nagle srčane smrti u djece i mladih odraslih, WPW sindrom na drugom mjestu, iza hipertrofične kardiomipatije, ovo stanje je značajno i zahtjeva praćenje, a u nekim slučajevima i intervenciju. Oko 65% bolesnika s WPW sindromom su asimptomatski i kod njih se može očekivati jedan od 3 scenarija: mogu ostati asimptomatski; mogu razviti aritmiju koja se liječi medikamentozno ili ablacijom; mogu razviti po život opasan događaj i umrijeti naglom srčanom smrću, što je rijetko, ali moguće.

Simptomi WPW sindroma mogu uključivati palpitacije, omaglicu, sinkopu i supraventrikularnu tahikardiju. Mnogi mladi bolesnici budu dijagnosticirani tek na pregledu za uključivanje u organiziranu sportsku aktivnosti. Iako se ovo stanje učinkovito može liječiti radiofrekventnom kateter ablacijom, invazivna metode nisu uvijek potrebne niti prikladne za mlađe bolesnike.

Kako bi usmjerili kliničare koji prate bolesnike u dobi od 8 do 21 godinu s WPW uzorkom u EKG-u, a koji su inače asimptomatski, panel stručnjaka sastavljen od pedijatrijskih i adultnih elektrofiziologa, objavio je konsenzus dokument. 

Neke od preporuka

• Bolesnike treba podvrgnuti testu opterećenja ako u ambulantnom zapisu EKG-a imaju perzistentnu preekscitaciju.
• Invazivna stratifikacija rizika (transezofagealna ili intrakardijalna) u svrhu utvrđivanja najkraćeg preekscitacijskog RR intervala treba se provesti u bolesnika s atrijskom fibrilacijom u kojih neinvazivno testiranje nije dovelo do jasnog i naglog prestanka preekscitacije.
• Radiofrekventna kateter ablacija treba se razmotriti u mladih bolesnika s najkraćim preekscitiranim RR intervalom (eng. SPERRI - Shortest Pre-Excited RR Interval) od 250 ms ili kraćim, u stanju atrijske fibrilaciji, jer su ovi bolesnici pod povećanim rizikom od nagle srčane smrti.
• Ablaciju treba razmotriti bez obzira na anterogradne karakteristike sporednog provodnog puta u asimptomatskih bolesnika s WPW uzorkom u EKG-u i strukturalnom bolešću srca.
• Asimptomatski bolesnici s WPW uzorkom u EKG-u i sekundarnom ventrikularnom disfunkcijom zbog neusklađenih kontrakcija, bez obzira na anterogradne karakteristike sporednog provodnog puta, mogu imati koristi od ablacije.
• Primjena medikamentozne terapije u asimptomatskih bolesnika s WPW uzorkom u EKG-u koji imaju poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) je sigurna. To je u skladu sa smjernicama AHA-e (eng. American Heart Association) prema kojima se lijekovi mogu primijeniti u ovih bolesnika nakon kardiološke evaluacije uz povremeni monitoring i praćenje od strane pedijatrijskog kardiologa.