Bolesnikova suradnja s liječnikom u području liječenja

Podudarnost priznaje potrebu bolesnika i pružatelja zdravstvenih usluga da zajedno surađuju u definiranju obostrano dogovorenog programa liječenja, imajući na umu da bolesnik i pružatelj usluga mogu imati različitu perspektivu.

Postoje brojne definicije od strane Svjetske zdravstvene organizacije (engl. World Health Organisation, skr. WHO), Međunarodnog društva za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda (engl. International Society for Pharmacoeconomics and Outcomes Research, skr. ISPOR), te Europskog FP7 projekta pod nazivom „Utvrđivanje prepreka suradljivosti" (engl. Ascertaining Barriers to Compliance, skr. ABC).

Hipokrat je prvi zabilježio da neki bolesnici ne uzimaju lijekove, te da se kasnije žale da im liječenje nije pomoglo. Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća istraživanja suradljivosti pokrenuta na Sveučilištu McMaster rezultira sa dva znanstvena skupa i knjigom pod nazivom „Suradljivost s terapijskim režimom" autora Sacketta i Haynesa.

Suradljivost je prema prvoj definiciji predstavljala mjeru u kojoj se ponašanje bolesnika u smislu uzimanja lijekova, pridržavanja dijete i mijenjanja životnih navika, podudara s uputama propisivača. U ranoj fazi istraživanja nije se vodilo računa o ulozi bolesnika, dok je kasnije većina istraživanja uključivala perspektivu bolesnika u izboru liječenja. U svjetlu ovih promjena pojavio se i pojam podudarnost. Uveden je 1995. godine od strane radne grupe Kraljevskog farmaceutskog društva (engl. Royal Pharmaceutical Society)  u Velikoj Britaniji. Pojam priznaje potrebu bolesnika i pružatelja zdravstvenih usluga da zajedno surađuju u definiranju obostrano dogovorenog programa liječenja, imajući na umu da bolesnik i pružatelj usluga mogu imati različitu perspektivu.

Što je to adherencija za lijekove?

Uz pojam podudarnosti koji je uglavnom ukorijenjen u Velikoj Britaniji, uvodi se i pojam adherencije. Prema definiciji WHO adherencija predstavlja mjeru u kojoj se ponašanje bolesnika, u smislu uzimanja lijekova, pridržavanja dijete i mijenjanja životnih navika) podudara s preporukama dogovorenim s propisivačem. Tako je  pojam adherencija počeo zamjenjivati pojam suradljivost u literaturi budući da adherencija u sebi sadrži ideju suradnje između  propisivača i bolesnika, a ne samo jednostavno slijeđenje uputa propisivača. Promjena u korištenju naziva odražava fundamentalne promjene u odnosu između propisivača i bolesnika.

Europski istraživački projekt o adherencijji

ABC predstavlja Europski istraživački projekt, čija namjera je otkrivanje i širenje metoda za promicanje adherencije. Unutar projekta je dogovoreno i određeno nazivlje.
Adherencija za lijekove tako predstavlja proces unutar kojeg su 4 pojma:
• početak (engl. initiation),
• provedba (engl. implemetatation),
• prekid (engl. discontinuation), te
• ustrajnost (engl. presistence).

Početak označava uzimanje prve doze lijeka od strane bolesnika.

Prekid označava pojam kada bolesnik prekida liječenje iz bilo kojeg razloga.

Provedba predstavlja mjeru u kojoj bolesnikovo uzimanje lijekova odgovara dogovorenom propisanom uzimanju lijeka od prve do zadnje doze.

Ustrajnost predstavlja vremensku odrednicu između početka terapije i uzimanja zadnje doze koja prethodi prekidu. 

Upravljanja adherencijom

Uz pojam adherencije za lijekove uvedeni su pojmovi  upravljanja adherencijom i adherenciji srodne znanosti.

Upravljanje adherencijom označava nadzor i podupiranje bolesnikove adherencije za lijekove od strane sustava zdravstvene skrbi, pružatelja usluga, bolesnika i njihovih društvenih mreža.

Adherenciji srodne znanosti su discipline koje se bave razumijevanjem uzroka i posljedica razlika između propisanog i stvarnog izlaganja lijekovima. Adherencije kod kroničnih bolesti iznosi između 30 i 70% prema procjenama WHO. Neodgovarajuća adherencija tako smanjuje učinkovitost liječenja, dovodi do komplikacija, pogoršanja zdravstvenog stanja, smrtnih ishoda, što predstavlja značajan teret ne samo za bolesnike, nego i za zdravstvene timove, sustav zdravstvene skrbi i društvo  u cjelini.

Procjena troškova neodgovarajuće adherencije u liječenju kroničnih bolesti u SAD iznosi godišnje oko 300 milijardi dolara prema zadnjim procjenama. Adherencija u liječenju je prepoznata kao ključni element u zdravstvenim ishodima, te su stoga logična nastojanja poboljšanja adherencije od strane liječnika, farmaceutske industrije, te nadležnih regulatornih tijela. 

Literatura

1. Sackett, DL and Haynes, RB (eds.) Compliance with Therapeutic Regimens. London: John Hopkins University Press, 1976.

2. Royal Pharmaceutical Society of Great Britain. From compliance to concordance; achieving shared goals in medicine taking. London, UK: Royal Pharmaceutical Society of Great Britain and Merck Sharp & Dohme, 1997.

3. World Health Organization. Adherence to long-term therapies: evidence for action. Geneva, Switzerland: World Health Organization, 2003.

4. Ascertaining barriers for compliance: policies for safe, effective and cost-effective use of medicines in Europe. Final Report, June 2012. Dostupno na: http://abcproject.eu/img/ABC%20Final.pdf

5. CVS Caremark CEO: Prescription non-adherence cost US $300B. Dostupno na: http://bostonherald.com//business/business_markets/2012/06/cvs_caremark_ceo_prescription_non_adherence_costs_us_300b