Specifični čimbenici koji povećavaju ili smanjuju rizik od određenog raka još su uglavnom pretpostavke i nepoznanice. Takva su istraživanja ograničena zbog dugotrajnosti i složenosti. Treba imati na umu i da je sama hrana kompleksnog sastava koji nije uvijek u potpunosti razjašnjen.

Energetski balans, inzulin i inzulinu sličan čimbenik rasta (IGF)-I

Pretilost je prvenstveno povezana s pojavnošću postmenopauzalnog raka dojke, maternice, debelog crijeva, gušterače i bubrega. Nedostatak tjelesne aktivnosti u korelaciji je s karcinomima dojke i kolona, što je posebno karakteristično za razvijene zemlje.

Smanjenje energetskog unosa nedvojbeno umanjuje nastanak tumora kod životinjskih modela, no istraživanje unosa energije u ljudi je složeno zbog velikih varijacija unosa, ali i potreba unutar populacije. Varijacije su uvjetovane dobi, spolom, tjelesnom aktivnošću, metabolizmom itd. Svaka od tih karakteristika mogla bi se dovesti u vezu s nekim oblicima raka. Zasad je poznato da visoki ljudi imaju veći rizik od raka dojke, debelog crijeva i prostate. Pretilost je prvenstveno povezana s pojavnošću postmenopauzalnog raka dojke, maternice, debelog crijeva, gušterače i bubrega. Nedostatak tjelesne aktivnosti u korelaciji je s karcinomima dojke i kolona, što je posebno karakteristično za razvijene zemlje.

Uslijed prevelikog unosa energije dolazi ne samo do poremećaja metabolizma ugljikohidrata (Diabetes mellitus), već i disbalansa inzulina, hormona rasta i inzulinu sličnog čimbenika rasta (IGF)-I, koji djeluje na apoptozu i regeneraciju stanica, te posljedično na razvoj više oblika raka.

Makronutrijenti

Ugljikohidrati, proteini i masti doprinose unosu energije, pa stoga pretjeran unos bilo kojeg od navedenih može utjecati na rizik od raka.

Masti

Još prije 30 godina dokazano je da povišen unos masti doprinosi razvoju raka kolona, dojke i prostate. Kod raka dojke i prostate mehanizam nastanka povezan je s promijenjenim razinama spolnih hormona, a kod karcinoma kolona s povećanom sekrecijom sekundarnih žučnih soli. Veći rizik dokazan je za zasićene masti životinjskog porijekla.

Ugljikohidrati

Ugljikokohidrati su vrlo heterogena skupina makronutrijenata i imaju različite učinke na ljudski organizam. Oni visokog glikemijskog indeksa uzrokuju brzo povišenje koncentracije glukoze i inzulina u krvi postprandijalno, a oni niskoga glikemijskoga indeksa sporije povišenje glukoze i inzulina. Istraživanja su pokazala da je veliko glikemijsko opterećenje jedan od čimbenika nastanka raka dojke, posebice kod žena s visokim BMI (indeksom tjelesne mase). Također, dokazan je i povećan rizik od raka gušterače, i to za čak 53%.
Podataka je još uvijek malo, međutim sigurno je da abnormalan metabolizam glukoze i inzulina pridonosi karcinogenezi, posebno kod pretilih osoba sa sjedilačkim načinom života.

Proteini

Nekoliko epidemioloških studija pokazalo je da visok proteinski unos u odrasloj dobi ne pridonosi nastanku raka sam za sebe, ali da je izvor proteina važan zbog više razloga, od kojih će neki biti navedeni dalje u tekstu

Specifične namirnice

Meso

U zemljama u kojima se konzumira manje mesa po stanovniku zabilježena je značajno manja incidencija raka kolona, rektuma i prostate. Treba spomenuti da meso često sadrži mutagene heterocikličke amine i policikličke aromatske ugljikovodike nastale termičkom obradom, pogotovo obradom nad otvorenim plamenom. Najveće povećanje rizika je utvrđeno kod karcinoma prostate, i to za preko 30%.
Za rak dojke, mjehura i bubrega podaci dobiveni istraživanjima se dosta razlikuju. Dijeta s puno crvenog mesa često je uz to još siromašna povrćem i povezana s nezdravim načinom života.

Voće i povrće

Dugo se istražuje uloga ovih namirnica u prevenciji nastanka raka zbog toga što sadrže brojne tvari s potencijalnom antikarcinogenom aktivnošću, kao što su folati, karotenoidi , flavonoidi, izotiocijanati, vitamini itd.

Mliječni proizvodi

Mlijeko je važan prehrambeni izvor kalcija i vitamina D, a također sadrži još neke potencijalno protektivne tvari. Istraživanja utjecaja veće konzumacije mliječnih proizvoda na incidenciju raka dojke, jajnika i prostate dala su kontradiktorne rezultate.

Mikronutrijenti

Epidemiološke studije pokazale su da vitamin C smanjuje pojavnost raka želuca, jednjaka, pluća, gušterače i vrata maternice.

Vitamin D

Populacije više izložene UV zračenju općenito imaju manji rizik od raka dojke, debelog crijeva i prostate zbog sinteze većih količina vitamina D. Ovim vitaminom se također i obogaćuju namirnice (mlijeko, žitne pahuljice). Studije su pokazale da je u žena s visokom koncentracijom vitamina D u krvi rizik nastanka raka dojke manji i do 29%.

Kalcij

Za kalcij u hrani se pokazalo da kompleksnim mehanizmom protektivno djeluje kod kolorektalnog adenoma, posebice na rekurentne oblike bolesti.

Folati

Jedan od najvažnijih načina na koji prehrana utječe na karcinogenezu je preko sinteze i metilacije DNA, u kojoj tetrahidrofolat kao prijenosnik C1 skupina ima ključnu ulogu. Dostatan unos folata hranom (povrće, žitarice, voće) i dodaci prehrani koji ga sadrže smanjuju rizik od raka kolona i jednjaka.

Karotenoidi

Karotenoidi mogu djelovati kao antioksidansi i nuklearni transkripcijski faktori, te djelovati na karcinogenezu inhibirajući IGF-receptore. Protektivni učinci dokazani su kod raka pluća, a kod rekurentnog adenoma kolona djelovanje je dvojako: kod osoba koje su konzumirale alkohol i pušile rizik pojave ili povratka bolesti se udvostručio, a kod osoba koje to nisu činile, rizik se smanjio za čak 44%.

Antioksidansi

Antioksidansi mogu utjecati na rizik i razvoj tumora sprječavanjem oštećenja DNA (npr. kod pušenja), lipida ili proteina. U ljudskoj prehrani vitamin C najvažniji je antioksidans topljiv u vodi, a vitamin E u mastima. Tu treba spomenuti i neke sastojke namirnica biljnog porijekla, npr. flavonoide. Epidemiološke studije pokazale su da vitamin C smanjuje pojavnost raka želuca, jednjaka, pluća, gušterače i vrata maternice. Novija istraživanja usmjerena su na potencijalnu antikancerogenu ulogu selena.

Vlakna

Dijetalna vlakna predstavljaju vrlo važan čimbenik prehrane modernog doba zbog svojeg učinka na regulaciju probave (vezanje žučnih soli i kolesterola, povećanje volumena crijevnog sadržaja, osjećaj sitosti), što kao posljedicu ima i smanjeni rizik od raka kolona.

Obrasci prehrane

Kako je ljudska prehrana složena kombinacija nutrijenata i ne-nutrijenata koji imaju raznolike učinke na ljudsko zdravlje, u posljednjih 10-ak godina dolazi do pokušaja kvantificiranja obrazaca prehrane u epidemiološkim analizama. Takve studije su i vrlo skupe, a u novije vrijeme istražuje se i međudjelovanje gena i prehrane (nutrigenomika) na nastanak tumora.

Zaključak

Dokaza za djelovanje prehrane na nastanak raka iz dana je u dan sve više i raste broj istraživanja koja se bave ovom kompleksnom temom. Mnogo je čimbenika čija je uloga još nerazjašnjena. Razumijevanje uloge prehrane i načina života, ali i vremenskih perioda izloženosti različitim vanjskim utjecajima mogli bi biti ključni za definiranje preciznih smjernica. Razvoj tehnologije i genetike zajedno s velikim epidemiološkim studijama konstantno doprinosi boljem poznavanju nastanka malignih bolesti i njihove ciljane prevencije.

Literatura

1. McCullough M, Givannucci E: Diet and cancer prevention, Oncogene 2004;23: 6349–6364. doi:10.1038/sj.onc.1207716

2. Key T, Schatzkin A, Willet W, Allen N, Spencer E, Travis R: Diet, nutrition and the prevention of cancer, Public Health Nutrition: 7(1A), 187-200. doi: 10.1079/PHN2003588

3. Key T, Schatzkin A, Allen N, Spencer E, Travis R: The effect of diet on risk of cancer. Lancet 2003(362):257 - 258.

4. http://jn.nutrition.org/