Uvod

Posljedice traumatskih ozljeda nisu samo fizička invalidnost, nego i psihijatrijski poremećaji kao što su akutni stresni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, depresivni poremećaji te niz drugih emocionalnih poremećaja kao što su anksiozni poremećaji, fobije, zlouporaba psihoaktivnih tvari i sl

U suvremenom društvu sve je veći broj nesreća koje uzrokuju teške traumatske tjelesne ozljede. Mirnodopske traumatske ozljede svakodnevni su danak sve gušćeg prometa, tehnološkog napretka i užurbanog stila života. Iz tih razloga, zadnjih je godina značajno porastao i broj istraživanja psihijatrijskih poremećaja koji slijede nakon tjelesnih traumatskih ozljeda.

Pravodobne informacije o psihopatološkim poremećajima bolesnika koji su preživjeli traumatsku ozljedu od neprocjenjivog su značaja za planiranje učinkovitog zdravstvenog zbrinjavanja.

Posljedice traumatskih ozljeda nisu samo fizička invalidnost, nego i psihijatrijski poremećaji kao što su akutni stresni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, depresivni poremećaji te niz drugih emocionalnih poremećaja kao što su anksiozni poremećaji, fobije, zlouporaba psihoaktivnih tvari i sl. (1, 2)

Liječenje traumatskih ozljeda zahtijeva multidisciplinarni pristup koji podrazumijeva ne samo kirurške intervencije (mišićnokoštane, torakoabdominalne i neurološke), nego i psihijatrijske intervencije ozlijeđenih i njihovih obitelji (3, 4).

Dosadašnja istraživanja

Do sada je provedeno niz istraživanja koja ukazuju na problem psihijatrijskih poremećaja kod tjelesno traumatiziranih bolesnika. Tijekom 2009. godine čak 11% populacije SAD-a (oko 35 milijuna ljudi) zatražilo je bolničku pomoć zbog traumatskih ozljeda (5). Unatoč rigoroznim vrlo selektivnim metodama ispitivanja, polovica ispitanika zadovoljavala je kriterije za jedan ili više psihijatrijskih poremećaja koji su dijagnosticirani unutar 12 mjeseci od nastanka traumatske ozljede (6).

Cilj, uzorak ispitanika, metodologija istraživanja

Ovim se istraživanjem željelo ukazati na važnost pravovremenog pružanja psihijatrijske pomoći traumatiziranim bolesnicima. Cilj je bio određivanje stupnja anksioznosti i depresivnosti kod kirurški obrađenih bolesnika te praćenje njihove kliničke slike tijekom primjene antidepresiva uz kvetiapin.

Na Zavodu za traumatologiju KBC Zagreb, nakon odobrenja Etičkog povjerenstva, provedeno je istraživanje koje je obuhvaćalo bolesnike s tjelesnim traumatskim ozljedama kod kojih je došlo do razvoja niza psihičkih poremećaja kao što su depresivni poremećaji, anksiozni poremećaji, te posebice akutni stresni poremećaji i posttraumatski stresni poremećaji. Ovim se istraživanjem željelo ukazati na važnost pravovremenog pružanja psihijatrijske pomoći traumatiziranim bolesnicima.

Cilj je bio određivanje stupnja anksioznosti i depresivnosti kod kirurški obrađenih bolesnika te praćenje njihove kliničke slike tijekom primjene antidepresiva uz kvetiapin.

U ispitivanje je bilo uključeno 60 bolesnika, žena i muškaraca, koji su bili informirani o istraživanju te potpisali pristanak. Svi su ispitanici bili liječeni na Zavodu za traumatologiju i koštano zglobnu kirurgiju zbog različitih kirurških traumatskih ozljeda.

Iz ispitivanja su naknadno isključeni svi bolesnici s traumatskim ozljedama mozga i s prethodno dijagnosticiranim psihijatrijskim poremećajem.

Za procjenu stupnja depresivnosti i anksioznosti korištena je Hamiltonova ocjenska ljestvica za depresiju (HAM_D_17) i sveukupni klinički dojam (CGI).

Rezultati istraživanja

Kod svih 20 bolesnika došlo je do kliničkog poboljšanja psihičkog stanja već nakon mjesec dana psihofarmakološkog liječenja.

Kod 20 ispitanika došlo je do razvoja anksioznog i depresivnog poremećaja te je započeto liječenje sertralinom uz kvetiapin (n=8), paroksetinom uz kvetiapin (n=8) i tianeptinom uz kvetiapin (n=4).

U sve tri skupine nije bilo značajnijeg odstupanja u odnosu na dob, težinu traumatskih ozljeda i težinu psihičkih tegoba. Srednja dob ispitanika bila je 55 godina, od čega 12 muškaraca i 8 žena, prosječno trajanje hospitalizacije iznosilo je 28 dana, a svi su bolesnici na skali za težinu ozljede spadali u skupinu teških i srednje teških ozljeda.

Testiranje traumatiziranih bolesnika izvršeno je 14-og dana hospitalizacije (0-ti dan farmakoterapije), mjesec dana nakon primjene psihofarmaka i tri mjeseca nakon provedene terapije.

U liječenju ispitanika paroksetinom uz kvetiapin primijenjena je doza od 20 mg dnevno, a nakon mjesec dana kod pet bolesnika uvedena je doza od 40 mg dnevno uz 25 mg kvetiapina prije spavanja. Ispitanici liječeni tianeptinom dobili su standardnu dozu od 12,5 mg tri puta dnevno, također uz 25 mg kvetiapina prije spavanja. Skupina ispitanika liječena sertralinom u dozi od 50 mg dnevno, dobila je i 25 mg kvetiapina.

Kod svih 20 bolesnika došlo je do kliničkog poboljšanja psihičkog stanja već nakon mjesec dana psihofarmakološkog liječenja.

Zaključak

Istraživanje je pokazalo da antidepresivi u kombinaciji s kvetiapinom značajno pridonose bržem oporavku bolesnika s depresivnim i anksioznim poremećajima uzrokovanim traumatskim tjelesnim ozljedama,

Česte traumatske ozljede ekstremiteta, lica, šaka imaju za posljedicu patološke psihičke reakcije koje se vrlo često produbljuju do razine težih psihičkih poremećaja ukoliko ozljede uzrokuju signifikantni gubitak funkcije i izmjenu vanjskog izgleda bolesnika.

Dugo nakon traumatske ozljede perzistiraju strah, depresivno raspoloženje, bezvoljnost i patološki doživljaj svog promijenjenog izgleda tijela što znatno utječe na osobno, obiteljsko, socijalno i radno funkcioniranje.

Psihopatološke posljedice traumatskih ozljeda u značajnom su porastu zadnjih godina. Bolesnici s traumatskim tjelesnim ozljedama sve se više ubrajaju u visokorizičnu skupinu ljudi kod koje je potrebna psihijatrijska intervencija.

Rezultati ovog istraživanja ukazuju na potrebu pravovremenog pružanja psihijatrijske pomoći traumatiziranim bolesnicima kako bi se pokušao prevenirati razvoj kroničnog psihičkog poremećaja i kako bi oporavak takvih bolesnika bio što brži i kvalitetniji. Istraživanje je također pokazalo da antidepresivi u kombinaciji s kvetiapinom značajno pridonose bržem oporavku bolesnika s depresivnim i anksioznim poremećajima uzrokovanim traumatskim tjelesnim ozljedama,

Literatura

1. American Psychiatric Association. Diagnostic and statistical manual of mental disorders. (4th ed.). Washington, DC: American Psychiatric Association

2. Harvey, A.G. and Bryant, R.A. Acute stress disorder across trauma populations. J.Nerv.Ment.Dis., 187(2009), 443-446

3. Holbrook, T.L., Hoyt, D.B. and Anderson J.P. The importance of gender on outcame after major trauma: Functional and psychological outcomes in women versus men. J.Trauma, 50(2010), 270-273

4. Mohta, M., Seithi, A.K., Tyagi, A. and Mohta, A. Psychological care in trauma patients. Injury, 34(2008), 17-25

5. National Centre for Injury Prevention and Control: Web-based Injury Statistics Query and Reporting System (WISQARS)

6. O'Donnell, M.L., Creamer, M., Bryant, R.A., Schnyder, U. and Shalev, A. Posttraumatic disorders following injury: An empirical and methodological review. Clinical Psychological Review, 23(2009), 587- 603