Akutna upala srednjeg uha je bakterijska ili virusna upala srednjeg uha. Javlja se u svakoj dobnoj skupini, ali najčešće se javlja u dječjoj dobi između trećeg mjeseca i treće godine života. Razlog tomu je specifičnost anatomskih struktura u tom životnom razdoblju. Kraća Eustahijeva tuba, nezreli imunološki sustav i hipertrofija limfnog čvora (adenoidne vegetacije) u mezofarinksu.

Upala srednjeg uha obično započinje virusnom infekcijom, sekundarno dolazi do bakterijske superinfekcije zbog oslabljenog lokalnog obrambenog mehanizma. Najčešći uzročnik bakterijske upale je pneumokok i beta-hemolitički streptokok, Haemophilus influence, Morexella catarchalis.

Upala srednjeg uha prolaz kroz nekoliko stadija

Prvi stadij je stadij hiperemije. U srednjem uhu dolazi do hiperemije sluznice u Eustahijevoj cijevi, bubnjištu te u pneumatskim prostorima mastoida. Tlak u srednjem uhu može biti povišen ili snižen, bolesnik slabije čuje, tuži se na punoću u uhu te laganu bol. Tjelesna temperatura ne mora biti povišena. Otoskopom se vidi hiperemija bubnjića, a uz lokalni nalaz mogu se zapaziti kataralni simptomi dišnih putova te sekrecija iz nosa.

Drugi stadij je stadij efuzije, nastavlja se na prethodni stadij. Obilježen je padom tlaka u bubnjiću. Bol je jača, crvenilo bubnjića zahvaća cijelu njegovu plohu, tjelesna temperatura raste i bolesnik se osjeća znatno lošije.

Treći stadij je stadij supuracije (otitis media acuta suppurativa). Gnoj se nakuplja u bubnjiću te uzrokuje izbočenje svih dijelova bubnjića koji postaje tamno crvene boje. Dio bubnjića će se spontano probiti zbog pritiska i ishemije. Nakon proboja u zvukovodu se nalazi sukrvavo-gnojni iscjedak. Čim se pojavi iscjedak nastupi olakšanje za bolesnika, temperatura pada, bol popušta i prestaje. Probijeni dio bubnjić je malen, centralnog tipa, a nagluhost može biti pojačana u odnosu na prijašnji stadij sve dok bubnjić ne zacijeli.

Moguće komplikacije mogu se javiti kod produženog trajanja zadnjeg stadija: jaka bol u području mastoida, što može upućivati na razvoj subperiostalnog apscesa, perisinusni apsces, trombozu sigmoidnog sinusa, parezu n. facialisa, labirintitis. U krajnjem slučaju može nastati epiduralni ili subduralni apsces, meningitis, apsces mozga.

Dijagnoza: otoskopski nalaz i klinička slika, te pregled grla. Obavezan je pregled oba uha otoskopijom.

Liječenje: Moguće je zaustaviti širenje upale ako je još u početnim stadijima, ukapavanjem dekongestivnih kapljica za nos, toaleta nosne šupljine fiziološkom otopinom. Može se preporučiti antipiretik ako postoji umjereno povišena tjelesna temperatura te analgetik za bolove. U praksi se za bakterijsku infekciju uha empirijski propisuju antibiotici, najčešće amoksicilin s klavulonskom kiselinom.

Literatura

Otorinolaringologija, Ž. Bumber, V. Katić, M. Nikšić-Ivančić, B. Pegan, V. Petric, N. Sprem, naklada Ljevak 2004.