Prikaz slučaja

Bolesnik 23 godine star, zdrav, bez tegoba s mokrenjem, bez anamneze urolitijaze i spolno prenosivih bolesti, prazne ranije urološke anamneze osim što zadnjih godinu dana zna za promjenu na lijevom testisu koja se kontrolira kod nadležnog urologa. Negira traumu trestisa.

Iz medicinske dokumentacije (prije godinu dana):

1. fizikalni pregled vanjskog spolovila uredan, osim što se na stražnjem dijelu testisa pipa zadebljanje veličine zrna riže, za koje se ima dojam da pripada ovojnici testisa, zadebljanje nije bolno;
2. tumorski markeri - alfa-fetoprotein, beta-HCG i LDH – negativni;
3. CD UZV skrotuma – testisi homogenog izgleda, bez patoloških krvnih žila, bez mikrokalcifikata, uz stražnji dio ovojnice testisa vidi se zadebljanje koje vjerojatno pripada ovojnici vel. 0.5x0.2cm, bez varikokele.

Sada na kontroli bolesnik i dalje bez tegoba, ali se na kontrolnom CD UZV prati povećanje promjene s 0.5x0.2cm na 1x0.24 cm. 

Novi tumorski markeri su bili negativni.

Budući da je došlo do povećanja promjene indiciran je operativni zahvat, odnosno operativna eksploracija promjena na lijevom testisu (njegovoj ovojnici). Na operativnom zahvatu je nađeno zadebljanje same ovojnice, dok je tkivo testisa izgledalo uredno, na hitnom patohistološkom nalazu (PHD) je potvrđeno da nema tumora testisa.

Bolesnik je nakon dva dana u dobrom općem stanju otpušten na kućnu njegu. Definitivni PHD nalaz je došao nakon tjedan dan i na njemu je nađeno tkivo: adenomatoidni tumor, benigni mezoteliom tunike albugine. 

Rasprava

Kod dijela bolesnika „kvržice“, odnosno „zadebljanja“ su zapravo tumori testisa, a oni zahtjevaju žurnu operaciju i odstranjenje tumora, odnosno testisa, te daljnju obradu i liječenje bolesnika ovisno o vrsti i stadiju tumorske bolesti testisa.

Često mladići dolaze urologu zbog „kvržica“ ili „zadebljanja“ na testisima. U načelu se ne radi samo o kvržicama na testisima nego te kvržice mogu biti i na epidimisu, odnosno u ovojnici testisa. Većinom se radi o dobroćudnim, odnosno benignim promjenama. Najčešće su to ciste epididimisa, znači prostori ispunjeni tekućinom koji nastaju u kanalićima epididimisa. Ove promjene jasno mogu zabrinuti mlade muškarce, ali se zapravo radi o benignim promjenama za koje se savjetuje samokontrola, te ultrazvučno praćenje i kontrola urologa. Ukoliko se ove ciste značajno povećaju onda se može raditi kirurški zahvat, odnosno eksploracija i odstranjene ciste.

Pacijenti mogu također napipati zadebljanja za koja se urološkim pregledom i obradom pokaže da pripadaju ovojnici testisa kao što je to bilo u ovom slučaju. Ovakva zadebljanja, ukoliko se može biti siguran da pripadaju ovojnici testisa, te ukoliko se ne mijenjaju u određenom vremenskom periodu, u načelu ne zahtjevaju kiruršku eksploraciju, no ako se povećaju, odnosno ako postoji sumnja da postoji i promjena na testisu, potreban je kirurški zahvat i patohistološka analiza tkiva da bi se ustanovilo o kakvoj se točno promjeni radi. Nažalost, kod dijela bolesnika „kvržice“, odnosno „zadebljanja“ su zapravo tumori testisa, a oni zahtjevaju žurnu operaciju i odstranjenje tumora, odnosno testisa, te daljnju obradu i liječenje bolesnika ovisno o vrsti i stadiju tumorske bolesti testisa.

Kod ovog bolesnika je operativnim zahvatom izvađena promjena za koju se prethodnom dijagnostičkom obradom, odnosno tijekom samog operativnog zahvata ustanovilo da pripada ovojnici testisa. Patohistološkom analizom je dobiveno dobroćudno tumorsko tkivo koje pripada ovojnici testisa (tunica albuginea) i ne zahtijeva daljnje liječenje.  

Literatura

1. Presti JC. Genital tumors. U: Smith's general urology. 16. izdanje, Lange Medical Books/McGraw-Hill New York, San Francisco, Lisbon. 2004, str. 386-99.

2. Mikuz G. Miscellaneous tumors of the testis. U: Clinical pathology of urologic tumors. Informa healthcare. 2007., str. 198-214.

3. Radej M. Urološka onkologija.U: Urološki dijagnostički algoritmi, Medicinska naklada, 2003., str. 109-51.

4. Slike – arhiva, Klinika za urologiju, KBC Zagreb, Kišpatićeva 12, 10 000 Zagreb.