Uvod

Fibromialgija (fibrozitis, miofibrozitis, tendiomiopatija ili psihogeni reumatizam) je kronično bolno stanje ili bolni sindrom koji karakterizira bolnost mišića, ligamenata i tetiva. Česti popratni simptomi su: poremećaj sna, kronični umor, glavobolja, depresija ili anksioznost, dismenoreja, iritabilni kolon i kognitivne smetnje. Godišnja prevalencija fibromialgije iznosi oko 2%, češće su zahvaćene žene u dobi od 20. do 60. godine života. Dijagnoza se postavlja prema klasifikacijskim kriterijima Američkoga reumatološkog društva (ACR,1990 godine) i uključuje 2 kriterija od kojih oba moraju biti prisutna. Prvi kriterij je difuzna bol koja traje najmanje tri mjeseca, prisutna je na lijevoj i desnoj strani tijela, iznad i ispod struka te zahvaća aksijalni skelet. Drugi kriterij je palpacijska bolnost najmanje 11 od ukupno 18 specifičnih bolnih točaka. Patofiziologija nije u potpunosti rasvijetljena, no rezultati novijih istraživanja ukazuju da se generalizirana povišena osjetljivost na bol u fibromialgiji može objasniti mehanizmima centralne boli, tj. centralnom senzitizacijom, pri čemu povišena razina ekscitacijskih neurotransmitera (glutamat, tvar P) doprinosi hipersenzitivnosti neurona. Liječenje uključuje edukaciju bolesnika, fizikalnu terapiju, farmakoterapiju te psihološku potporu.

Prikaz bolesnice

Bolesnica u dobi od 63. godine dolazi na pregled u reumatološku ambulantu zbog generaliziranih difuznih bolova mišića i zglobova koji traju unazad 4 godine.

Navodi bolove u slabinskoj regiji, kukovima, koljenima, malim zglobovima šaka. U jutarnjim satima ima osjećaj difuzne otekline i zakočenosti šaka bez otekline pojedinačnih malih zglobova prstiju. Bolovi remete san. VAS boli 10. Kronično je umorna. Ne funkcionira u svakodnevnim aktivnostima zbog čega je anksiozna i često razmišlja o svojoj budućnosti s takvom boli te navodi povremene suicidalne ideje. Unatrag 1,5 godinu primijetila je poteškoće s pamćenjem i fokusiranjem. Funkcije i navike uredne, osim smanjenog apetita i učestalog nagona na mokrenje bez dizuričnih tegoba.

Do sada je uzimala većinu neselektivnih i selektivnih nesteroidnih antireumatika (NSAR), glukokortikoide, provodila fizikalnu terapiju, uključujući manualnu medicinu i akupunkturu što nije smanjilo bolove. Učinjena ekstenzivna dg obrada po neurologu, fizijatru i anesteziologu kojom se objektiviziraju uredni reaktanti akutne faze upale, rutinski laboratorijski nalazi, hormoni štitnjače, CK, LDH, AP, elektroforeza proteina, tumorski biljezi, reumatološki testovi (ANA, aCCP, RF). Radiološkom i EMNG obradom verificirane su degenerativne promjene lumbalne kralješnice i koljena u skladu s dobi.

Kliničkim pregledom utvrdi se terminalno limitiran opseg pokreta lumbalne kralješnice bez znakova radikulopatije, korijenski zglobovi urednih rotacija, periferni zglobovi bez znakova perifernog sinovitisa. Palpacijska bolnost 14 od 18 specifičnih točaka za fibomialgiju.

Zatražen je pregled psihijatra kojim se potvrdi dijagnoza GAP-a.

Na temelju kriterija postavljena je dijagnoza fibromialgije te je započeto liječenje pregabalinom u dozi od 150 mg dnevno. Bolesnica je educirana o važnosti redovitih provođenja aerobnih vježbi.

Nakon mjesec dana uzimanja preporučenog lijeka bolesnica navodi bitno poboljšanje po tipu smanjenja bolova (prema dnevniku boli VAS boli 1), regresije osjećaja jutarnje otekline i zakočenosti zglobova šaka, regresije učestalog mokrenja. Uslijed regresije bolova, san je reguliran i nije umorna. Funkcionira u svakodnevnim aktivnostima. Planirana je kontrola psihijatra.

Radi li se ovdje o neuropatskoj ili nociceptivnoj boli?

Jesmo li mogli izabrati i neki drugi lijek u liječenju fibromijalgije? Koje je Vaše iskustvo?

Kakva je kvaliteta života osoba s fibromijalgijom u Hrvatskoj?

Kakve su preporuke u liječenju prema novim EULAR smjernicama iz 2016. godine?