Dr. sc. Ivana Kraljević, dr. med. spec. internist, supspecijalist endokrinolog dijabetolog
Dr. sc. Tanja Škorić Polovina, dr. med., specijalist internist, supspecijalist endokrinologije i dijabetologije
03.01.2023.
Osteoporotični prijelomi kuka i kralježaka povezani su s povećanjem mortaliteta od 10 do 20 % u žena i muškaraca. Mnoga su ispitivanja pokazala da je nizak BMD povezan s visokim rizikom prijeloma. Međutim, kako se veliki broj prijeloma događa kod osoba s T-scoreom boljim od –2,5, liječenje koje bi se temeljilo samo na BMD-u izostavilo bi mnoge bolesnike koji imaju visok rizik prijeloma i profitirali bi od liječenja. Stoga je evaluacija kliničkih čimbenika rizika prijeloma važna u odluci o liječenju. U kliničkom radu najčešće koristimo FRAX (engl. Fracture Risk Assessment Tool) kalkulator rizika za procjenu rizika prijeloma. Međutim, potrebno je uvijek uzeti u obzir ograničenja FRAX-a. Isto tako kliničari trebaju biti svjesni potencijalnih pogrešaka u snimanju i interpretaciji denzitometrijskog nalaza kako bi se izbjegle greške u dijagnosticiranju i praćenju bolesnika s osteoporozom. U dijagnosticiranju i odluci o terapiji također je potrebno uzeti u obzir dob i spol bolesnika te lijekove koji utječu na metabolizam kosti.
Osteoporotični prijelomi kuka i kralježaka povezani su s povećanjem mortaliteta od 10 do 20 % u žena i muškaraca (1, 2). Prijelomi također rezultiraju sa smanjenjem pokretljivosti, depresijom, gubitkom neovisnosti i kroničnom boli. Stoga je u dijagnostici i liječenju osteoporoze najvažnije identificirati bolesnike s visokim rizikom prijeloma te liječiti navedene bolesnike, a ne samo nisku koštanu mineralnu gustoću kosti (BMD, engl. bone mineral density) prema nalazu denzitometrije. Utvrđivanje rizika prijeloma temelji se na evaluaciji BMD-a i kliničkih čimbenika rizika.
Mnoga su ispitivanja pokazala da je nizak BMD povezan s visokim rizikom prijeloma (3). Osobe s T-scoreom ispod –2,5 imaju najveći rizik prijeloma. Međutim, kako se veliki broj prijeloma događa kod osoba s T-scoreom boljim od –2,5, liječenje koje bi se temeljilo samo na BMD-u izostavilo bi mnoge bolesnike koji imaju visok rizik prijeloma i profitirali bi od liječenja. Stoga je evaluacija kliničkih čimbenika rizika prijeloma važna u odluci o liječenju (4). Čimbenici koji doprinose riziku prijeloma su visoka životna dob, niska tjelesna masa (indeks tjelesne mase – ITM < 20 kg/m2), prethodni prijelomi, česti padovi, terapija glukokortikoidima, obiteljska anamneza prijeloma kuka, pušenje i ekscesivno pijenje alkohola. Navedeni čimbenici povećavaju osjetljivost određivanja rizika prijeloma, stoga poboljšavaju strategiju intervencije kod bolesnika (4). Dosadašnje analize naglašavaju važnost prethodnih prijeloma i BMD-a kao najjačih prediktivnih čimbenika za rizik prijeloma.
U dijagnostici osteoporoze koristi se i FRAX (engl. Fracture Risk Assessment Tool) kalkulator rizika pri procjeni rizika prijeloma te prema kojem se, u slučaju povećanog rizika prijeloma, također može postaviti dijagnoza osteoporoze. Povećan rizik prijeloma smatra se desetogodišnji rizik za prijelom kuka ≥ 3 % ili veći osteoporotični prijelom ≥ 20 % (5).
Postoje značajne razlike u tehnologiji koju koriste uređaji za denzitometriju raznih proizvođača, a ponekad i različiti modeli istog proizvođača (primjerice, različite metode stvaranja fotonskih zraka, različiti detektori i algoritmi detekcije fotona, različiti algoritmi detekcije rubova kosti, različite procjene veličine i sastava tijela te kalibracije, različite koštane regije koje se mjere). Zbog svega navedenog nije moguće kvantitativno uspoređivati BMD izmjeren na različitim aparatima, posebno ako se radi o raznim proizvođačima, osim ako nisu međusobno kalibrirani. Ako već uspoređujemo denzitometrije učinjene na različitim aparatima, onda je potrebno koristiti BMD u g/cm2, a ne T-score da bi smanjili pogrešku (6).
Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodno društvo za kliničku denzitometriju (engl. International Society for Clinical Densitometry , ISCD) preporučuju korištenje referentnih, uniformnih i standardiziranih baza podataka za izračunavanje T-scorea za odrasle pojedinih rasa i etničkih grupa (7, 8).
Nepravilnosti pri radu denzitometrije nastaju ako neadekvatno educirane osobe rade i interpretiraju denzitometriju (9). Najčešće su pogreške:
Kliničari trebaju biti svjesni navedenih potencijalnih pogrešaka u interpretaciji denzitometrijskog nalaza kako bi se izbjegle greške u dijagnosticiranju i praćenju bolesnika s osteoporozom.
Vertebralni prijelom najčešći je osteoporotični prijelom i ukazuje na visoki rizik budućeg prijeloma iako nalaz T-scorea na denzitometriji ne mora ukazivati na osteoporozu. Prema tome, vertebralni prijelom mijenja dijagnostičku klasifikaciju, procijenjeni rizik prijeloma i klinički pristup. Međutim, većina vertebralnih prijeloma ostaje neprepoznata osim ako se specifično za njima ne traga, stoga je kod sumnje potrebno učiniti RTG snimku kralježnice. Vertebralni prijelomi mogu se detektirati i upotrebom posebne tehnike na denzitometriji kosti (tzv. vertebral fracture assessment – VFA) (10, 11).
Rendgen kralježnice ili VFA indicirani su kada je T-score manji od –1,0, odnosno kada je T-score veći od –1,0 te je prisutan jedan ili više sljedećih čimbenika rizika:
Potrebno je naglasiti da FRAX predviđa samo rizik prijeloma kuka ili veći osteoporotični prijelom, ali ne i ostale prijelome koji predstavljaju oko pola svih osteoporotičnih prijeloma. FRAX također podcjenjuje rizik prijeloma u bolesnika s multiplim osteoporotičnim prijelomima, nedavnim prijelomima, niskim BMD-om lumbalne kralježnice, u bolesnika sa sekundarnom osteoporozom, kao i u onih s povećanim rizikom pada (11 − 15).
Padovi nisu direktno uključeni u FRAX, a povećavaju rizik i glavni su uzrok većine prijeloma u starijih osoba. Za pojedince s anamnezom padova Garvanov se kalkulator može koristiti radi boljeg uvida u rizik prijeloma iako se temelji na puno manje podataka nego FRAX. Čimbenici koji povećavaju rizik od pada i posljedičnog prijeloma su: neurološki poremećaji (Parkinsonova bolest, periferna neuropatija, ranije preboljeli moždani udar, demencija, poremećena ravnoteža hoda, autonomna disfunkcija s ortostatskom hipotenzijom), oslabljen vid i sluh, proksimalna miopatija, sarkopenija, lijekovi (sedativi i hipnotici, antihipertenzivi, narkotici), čimbenici okoline (slabo osvjetljenje, stepenice, mokri, klizavi podovi…) (16).
Nadalje, FRAX podcjenjuje rizik prijeloma u bolesnika sa šećernom bolesti (17). Analize prospektivnih kohortnih studija utvrdile su da za isti T-score, dob i FRAX-score bolesnici sa šećernom bolesti imaju veći rizik prijeloma u usporedbi s bolesnicima koji nemaju šećernu bolest. Navedeno može biti posljedica brojnih patofizioloških procesa koji se javljaju u šećernoj bolesti, a može biti uvjetovano i lijekovima (tiazolidindioni, kanagliflozin). U algoritam FRAXizračuna može se unijeti reumatoidni artritis kao surogat za rizik od prijeloma povezan s tipom 2 šećerne bolesti (18). Dodatno, prilagodba FRAX-scorea korištenjem TBS-a (engl. Trabecular Bone Score) preporuča se za ovu populaciju bolesnika (19).
FRAXizračun je također potrebno prilagoditi u bolesnica koje uzimaju inhibitore aromataze i GnRh agoniste u liječenju raka dojke. U algoritam je i kod ove populacije bolesnika potrebno unijeti reumatoidni artritis kao surogat povećanog rizika prijeloma (20).
TBS je indeks koji indirektno mjeri indeks trabekularne mikroarhitekture u lumbalnoj kralježnici i može se izmjeriti prilikom denzitometrije. Visoki TBS govori za homogenu građu kosti što je normalno, dok niske vrijednosti TBS-a govore za varijabilnost sadržaja kosti, odnosno manje čvrstu kost. Brojne su studije potvrdile da TBS predviđa prijelom neovisno o BMD-u i da poboljšava procjenu rizika prijeloma kada se nadoda u FRAX kalkulator. Nizak TBS povećava rizik prijeloma prema izračunu FRAX-a što je potvrđeno u brojnim studijama (9, 21). Prilagodba izračuna FRAX-a prema TBS-u ima veće kliničko značenje u bolesnika čiji je rizik prijeloma blizu granice za uvođenje terapije. TBS je posebno koristan u kliničkim situacijama kao što su tip 2 šećerne bolesti i primarni hiperparatireoidizam gdje FRAX podcjenjuje rizik prijeloma. Značajno niži TBS, odnosno značajno veći TBS-om korigiran izračun FRAX-a nađen je u bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 s vertebralnim prijelomima u usporedbi s bolesnicima sa šećernom bolesti tipa 2 bez vertebralnih prijeloma, uz napomenu da nije bilo razlike u BMD-u između ovih dviju grupa bolesnika (18).
Dijagnoza osteoporoze u muškaraca temelji se na istim pravilima kao i u postmenopauzalnih žena, ipak, postoje neke razlike. Muškarci postižu najveću koštanu masu otprilike u isto vrijeme kao i žene (20 − 29 godina); međutim, muškarci imaju veće kosti (~ 30 % veću površinu kostiju) i veću vršnu koštanu masu (~ 20 %) (22). Osim toga, muškarci nemaju ubrzani gubitak koštane mase kao žene nakon menopauze. Zbog navedenog dobno specifična prevalencija osteoporoze i stopa prijeloma u muškaraca zaostaju za ženama za oko 10 godina (23). Kako muškarci pretrpe prijelome u starijoj dobi, navedeno doprinosi i višoj smrtnosti uočenoj kod muškaraca u usporedbi sa ženama. Kod muškaraca u dobi od 50 godina, osteoporoza se dijagnosticira ili po prisutnosti osteoporotičnog prijeloma ili niskog BMD-a. U literaturi je nejasno treba li u dijagnosticiranju koristiti mušku ili žensku referentnu bazu podataka. Većina objavljenih studija o osteoporozi kod muškaraca koristila je referencu specifičnu za muškarce. S druge strane, ISCD preporučuje korištenje uniformne ženske reference za muškarce i žene jer se muškarci i žene lome pri sličnom apsolutnom BMD-u (7). Također, ne postoji konsenzus o dobi muškaraca u kojoj je potrebno učiniti probir gustoće kostiju. Međunarodna zaklada za osteoporozu (engl. International Osteoporosis Foundation, IOF), Endocrine Society i ISCD preporučuju probir BMD-a kod muškaraca u dobi od 70 godina, a između 50. i 70. godine BMD se preporučuje ako su prisutni čimbenici rizika za osteoporozu. Ovi čimbenici rizika uključuju bolesti i stanja kao što su prijelomi nakon 50. godine života, gubitak više od 4 cm visine, niska tjelesna masa, hipogonadizam, hipertireoza, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), nefrolitijaza, prethodne barijatrijske operacije, dijabetes melitus, lijekovi koji utječu na metabolizam kostiju (glukokortikoidi, triciklički antidepresivi, GnRH agonisti) ili pretjerano konzumiranje alkohola ili pušenje. Budući da se DXA obično izvodi u starijoj dobi kod muškaraca, osteoartritis ili degenerativne promjene posebno su izražene kod muškaraca i mogu lažno povisiti BMD. Kalkulatori rizika prijeloma, kao što je FRAX, obično se koriste jednako u muškaraca kao i kod žena. Čimbenici rizika mogu se identificirati u oko 60 % muškaraca s osteoporozom (24). Pažljiva anamneza i fizički pregled važni su za utvrđivanje takvih čimbenika rizika, a rutinska laboratorijska obrada je ista kao i u žena, osim određivanja koncentracije testosterona i globulina koji veže spolne hormone (SHBG) u bolesnika koji imaju znakove hipogonadizma.
DXA se obično koristi za procjenu rizika prijeloma u postmenopauzalnih žena, ali ima slab diskriminatorni kapacitet pri predviđanju prijeloma u glukokortikoidima uzrokovanoj osteoporozi. Gotovo polovica premenopauzalnih žena s prijelomima uzrokovanima glukokortikoidima ima normalan BMD (25, 26). Pojedinci s glukokortikoidima uzrokovanom osteoporozom također imaju prijelome pri višem BMD-u od onih s postmenopauzalnom osteoporozom zbog učinaka glukokortikoida na mikroarhitekturu kosti. Istraživanje Van Staa i suradnika (27) pokazalo je da je relativni rizik prijeloma bio 1,85 (95 % CI: 1,06 – 3,21) za svako smanjenje T-scorea od 1 boda u području BMD-a lumbalne kralježnice. Gubitak BMD-a ovisi o dozi i trajanju uzimanja glukokortikoida, kao i karakteristikama osnovne bolesti zbog koje je započeta terapija glukokortikoidima (27). Istraživanja temeljena na određivanju rizika prijeloma u glukokortikoidima uzrokovanoj osteoporozi temeljena na korištenju high-resolution peripheral computed tomography (HRpQCT) analiza pokazuju da trabekularni BMD (28) i TBS (29, 30) bolje predviđaju prijelom nego DXA. Korištenje FRAX-a validirano je za procjenu rizika od prijeloma kod žena u postmenopauzi i starijih muškaraca. U glukokortikoidima uzrokovanoj osteoporozi zajedničko službeno stajalište ISCD-a i IOF-a preporučuje korištenje FRAX-a i uključivanje smjernica koje su dali Kanis i suradnici (13) za FRAX prilagodbu rizika pri procjeni odraslih osoba izloženih 2,5 – 7,5 mg/dan glukokortikoida tijekom ≥ 3 mjeseca (31). Međutim, korištenje FRAX-a nije validirano u odraslih osoba mlađih od 40 godina izloženih glukokortikoidima.
BMD kriteriji za dijagnozu osteoporoze u mladih odraslih su nejasni. ISCD i IOF preporučuju dijagnozu niskog BMD-a ili osteoporoze na temelju Z-scorea, odnosno T-scorea, u mladih s jasnim sekundarnim uzrocima (7, 32). Drugi su protiv dijagnosticiranja osteoporoze u odsutnosti osteoporotičnog prijeloma, tj. prijeloma pri minimalnoj traumi (34). S druge strane, istraživanja o riziku prijeloma uslijed niskog BMD-a mjerena sa Z-scoreom ≤ 2 vrlo su ograničena. Također, važno je znati da odrasli s kroničnom bolešću mogu pretrpjeti osteoporotične prijelome bez obzira na razinu BMD-a na DXA-i (34, 35). Isto tako korištenje FRAX kalkulatora nije validirano za mlađe od 40 godina, a korištenje Garvan kalkulatora rizika za prijelom u mlađih od 50 godina (36), što je značajno ograničenje trenutnih alata za procjenu rizika prijeloma.
Zaključno, u postavljanju dijagnoze osteoporoze uvijek treba voditi računa o dobi bolesnika, lijekovima koje bolesnik uzima, pridruženim bolestima, riziku prijeloma i ranijim prijelomima kako bi postavili pravovremenu dijagnozu i liječenjem osigurali najveću korist za bolesnike.