Hitna neurološka stanja u kliničkoj se praksi očituju određenim kliničkim sindromima i kliničkim očitovanjima, kod kojih je važno postaviti sumnju na hitnoću te provesti hitne dijagnostičke i terapijske postupke vodeći se pojmom „zlatnog sata“ (engl. time is tissue i time is brain). To je osobito bitno za bolesnike s neurološkom simptomatologijom zbog visokog mortaliteta, ali i posljedičnog invaliditeta koji predstavlja emocionalni, fizički i socioekonomski problem ne samo za bolesnika i njegovu obitelj nego i za širu društvenu zajednicu.

Neurološka stanja koja iziskuju apsolutnu hitnoću su moždani udar (uključivši i subarahnoidno krvarenje), epileptički status, akutni poliradikuloneuritis i mijastenička kriza. U „lancu preživljenja“ kod hitnih neuroloških stanja bitna je uloga liječnika obiteljske medicine s obzirom na to da je on često prvi u kontaktu s visokougroženim bolesnikom koji iziskuje hitnoću u prepoznavanju, dijagnostici i terapijskom pristupu.

Svjetlana Šupe