Helicobacter pylori je potencijalno izlječivi uzrok širokog spektra bolesti kao što su dispepsija, peptička ulkusna bolest, karcinom želuca itd. Osim toga, različite bolesti koje nisu vezane uz probavni sustav također mogu biti povezane s infekcijom H. pylori. Takve su bolesti hematološki poremećaji poput idiopatske trombocitopenije purpure i anemije uzrokovane nedostatkom željeza, zatim kardiovaskularne bolesti i neurološki poremećaji. Na globalnoj razini je H. pylori najinfektivniji humani patogen kojim je zahvaćeno oko 50% populacije.

U početku je antibiotsko liječenje bilo popularno i djelotvorno. Početkom 21. stoljeća, europske smjernice za liječenje infekcije H. pylori preporučivale su standardnu trostuku terapiju sastavljenu od inhibitora protonske pumpe u kombinaciji s klaritromicinom te amoksicilinom ili metronidazolom. Pristup u kojem je ranitidin bizmut citrat bio osnova terapije u kombinaciji s bilo koja dva antibiotika (amoksicilin, klaritromicin, metronidazol) pokazao je sličnu učinkovitost kao standarna trostruka terapija. No, u manje od desetljeća djelotvornost tih terapija značajno se smanjila zbog razvoja rezistencije te je počela potraga za efikasnijim terapijskim režimima.

U nekim je istraživanjima pokazano da je sekvencijalno liječenje u kojem se prvih 5 dana uzima inhibitor protonske pumpe (IPP) i amoksicilin, a u sljedećih 5 dana IPP i klaritromicin te 5-nitroimidazol ili amoksicilin može biti učinkovita alternativa.

Četverostruka terapija koja uključuju bizmut, IPP i 2 antibiotika također je prihvaćena kao alternativna prva linija liječenja u mnogim studijama.

Konkomitantna terapija IPP-om i tri različita antibiotika pokazala je također prihvatljivu djelotvornost u nekim slučajevima. U tom se pristupu lijekovi ne daju u intervalima, već istovremeno. Jedna od prednosti takvog pristupa je dostupnost lijekova na globalnoj razini za razliku od režima koji uključuje slabo dostupne preparate bizmuta.

Levofloksacin je alternativa standardnim antibioticima i njegovom primjenom moguće je riješiti problem prethodno razvijene rezistencije na makrolide i nitroimidazole. Zbog toga neki preporučuju trostruku terapiju sastavljenu od levofloksacina, IPP i jednog antibiotika.

Najnoviji, „hibridni“ pristup liječenju uključuje uzimanje IPP i amoksicilina tijekom sedam dana, a zatim konkomitantnu terapiju IPP-om, amoksicilinom, klaritromicinom i 5-nitroimidazolom tijekom sljedećih sedam dana kako bi se postigla što već stopa eradikcije.

Uzimanje probiotika uz standardnu trostruku terapiju u nekim je slučajevima pospješilo djelotvornost te je stoga i takav pristup postao opcija u liječenju.

Standardna trostruka terapija, trostruka terapija kojoj je osnova ranitidin bizmut citrat, četverostruka terapija s bizmutom, kokomitantna terapija, trostruka terapija bazirana na levofloksacinu i trostruka terapija kombinirana s probioticima mogu trajati 7 dana te zatim biti produžene do 10 ili 14 dana. Sekvencijalno liječenje podrazumijeva uzimanje lijekova 10, a može biti produženo na 14 dana. Hibridni terapijski režim najčešće traje 14 dana.

Liječenje ove vrlo raširene infekcije ostaje izazov s obzirom na procijenjenu učestalost infekcije u populaciji i rastuću rezistenciju bakterije na antibiotike. Mnogi su pristupi liječenju razvijeni, no nepoznanica je koji su najuspješniji u eradikaciji, a pritom i dobro podnošljivi. Zbog toga je proveden sistematski pregled i meta-analiza brojnih provedenih studija kako bi se otkrilo koji je pristup liječenju infekcije H. pylori najučinkovitiji.

Istraživanjem je zaključeno da je prethodno najzastupljeniji način liječenja standardnom trostrukom terapijom u trajanju od 7 dana, iako i dalje efikasan, najlošiji kad se usporedi s ostalim terapijskim pristupima. Najučinkovitiji pristupi bili su, redom:

• konkomitantna terapija,
• trostruka terapija kombinirana s probioticima u trajanju 10-14 dana,
• trostruka terapija bazirana na levofloksacinu u trajanju 10-14 dana,
• hibridni terapijski režim u trajanju 14 dana,
• sekvencijalna terapija u trajanju 10-14 dana.

Produljeno trajanje terapije (dulje od 7 dana) pokazalo je statistički značajno veću uspješnost eradikacije, no u nekim je slučajevima praćeno i većim nuspojavama. Primijećeno je da je učinkovitost pristupa u različitim regijama značajno drugačija. Između ostalog je tomu razlog razlika u rezistenciji H. pylori na antibiotike koji se u pojedinim regijama koriste s različitom učestalošću. Zbog toga je potrebno provesti više dobro dizajniranih randomiziranih kontroliranih ispitivanja u različitim zemljama na velikim uzorcima te uključiti i testove rezistencije na antibiotike kako bi se što bolje mogli vrednovati različiti terapijski pristupi.