Jedna od osnovnih značajki post-traumatskog stresnog poremećaja (PTSP) je razvoj karakterističnih simptoma nakon izlaganja jednom ili više traumatičnih događaja. Prema smjernicama koje se temelje na emipirijskim dokazima, jedan od najistraživanijih i validiranih načina liječenja PTSP-a je produljeno izlaganje traumatičnim događajima.

Glavne komponente terapije produljenog izlaganja su in vivo izlaganje i zamišljanje traumatične situacije kako bi se postigla izloženost istim podražajima koji su doveli do razvoja PTSP-a, uz psihoedukaciju i učenje tehnika kontrole disanja. In vivo izlaganje sastoji se od postupnog i sistematičnog pristupanja situaciji koju pacijent izbjegava. Izlaganje zamišljanjem uključuje podsjećanje na traumatičnu situaciju. Takva se terapija pokazala djelotvornom, no ima određena ograničenja.

Izlaganje virtualnoj stvarnosti (engl. virtual reality exposure-based therapy) može unaprijediti terapiju izlaganjem jer se u takvom pristupu stvaraju izmišljene situacije koje se mogu kontrolirati i koje su sigurne za pacijenta, a koje omogućuju poboljšanje emocionalnog angažiranja i prihvaćanja. Virtualna stvarnost oponaša životne situacije u trodimenzionalnom, kompjuterski-generiranom okruženju u kojem korisnik, odnosno pacijent može stupiti u interakciju s okolinom kao da je u stvarnom svijetu.

Kako bi se ispitala djelotvornost terapije izlaganja virtualnoj stvarnosti u liječenju PTSP-a, napravljeno je pregledno istraživanje više studija u kojem je provjerena prikladnost psiholoških terapijskih protokola koji se koriste izlaganjem virtualnoj stvarnosti i analizirana je prihvatljivost takvog tipa liječenja.

Rezultati su pokazali da je terapija izlaganjem virtualnoj stvarnosti djelotvorna u liječenju PTSP-a. Provjeravanjem prikladnosti utvrđeno je da nisu sve studije u kojima je zabilježeno korištenje terapije izlaganjem virtualnoj stvarnosti pratile kliničke smjernice za terapijske intervencije u liječenju PTSP-a koje su temeljene na dokazima. Pacijenti su ovakav način liječenja ocijenili vrlo prihvatljivim i bili su zadovoljni ishodima terapije.

U zaključku ove pregledne studije, autori navode da je potrebno provesti više kontroliranih studija i standardizirati terapijske protokole koji uključuju terapiju izlaganjem virtualnoj stvarnosti.