Dijagnoza dojenačkih kolika postavlja se podrobnom anamnezom i kliničkim statusom. Posebnu pozornost valja obratiti na znakove i simptome upozorenja koji bi mogli upućivati na neku drugu tešku bolest.

Ako anamneza i klinički pregled ne otkriju druge abnormalnosti osim neutješnog plača, daljnji dijagnostički postupci nisu potrebni.

Postoji opsežan spektar predloženih terapijskih mjera, ali sve one imaju uglavnom vrlo malenu znanstveno dokazanu terapijsku učinkovitost.

Stoga je cilj ovog rada objavljenog u Liječničkom vjesniku bio pregledno prikazati znanstvene dokaze za različite oblike liječenja te, naposljetku, predložiti terapijski algoritam za dojenačke kolike.

Katarina Vulin, Iva Hojsak