Kako bi utvrdili neuropatološki nalaz karakterističan za blago kognitivno oštećenje, znanstvenici su ispitali kliničke i patološke ishode osoba koje su na početku istraživanja imale postavljenu dijagnozu blagog kognitivnog oštećenja. Oko 7 i pol godina nakon postavljanja navedene dijagnoze, u osoba koje su umrle konačna dijagnoza je varirala – u 39% ostala je blago kognitivno oštećenje, 47% je umrlo s dijagnozom demencije, a 14% s dijagnozom uredne kognicije.

Skupina pacijenata s nalazom uredne kognicije prije smrti imala je na autopsiji manje neuropatoloških nalaza u odnosu na osobe koje su prije smrti imale dijagnozu blagog kognitivnog oštećenja ili demencije. Većina osoba s dijagnozom blagog kognitivnog oštećenja na početku i na kraju studije imala je miješani patološki nalaz karakterističan za Alzheimerovu bolest na autopsiji.

Postavljanje dijagnoze i liječenje blagog kognitivnog oštećenja predstavlja veliki izazov. Longitudinalno praćenje pacijenata kao što je učinjeno u ovoj studiji moglo bi dati odgovore na neodgovorena pitanja