Nasuprot tome, u supsaharskoj Africi učestalost albinizma varira od 1 : 1000 osoba (u pojedinim populacijama u Zimbabveu) do 1 : 5000 (u zapadnim dijelovima Afrike). Ondje su osobe s albinizmom prisiljene nositi se i s problemom stigmatizacije i društvene diskriminacije kojoj su izvrgnute zbog specifične boje kože, kao i zbog magijskih vjerovanja o albinizmu, uvriježenih među domaćim stanovništvom.

Albinizam je nasljedni poremećaj pigmentacije uvjetovan nedostatkom pigmenta melanina u koži i sluznicama, čija prisutnost određuje boju kože, kose i očiju. S obzirom na to, osobe s albinizmom imaju izrazito svijetlu put i kosu. Boja očiju kod većine je osoba s albinizmom siva ili svijetloplava. Budući da je melanin značajan faktor u razvoju osjetila vida, osobe s albinizmom često pate od ozbiljnih smetnji vida poput nistagmusa, strabizma, oštećenja mrežnica i poremećaja akomodacije (kratkovidnost i dalekovidnost). Druga je značajna uloga melanina zaštita kože od djelovanja ultraljubičastog (UV) zračenja. Uslijed njegova nedostatka, koža osoba s albinizmom je osjetljivija na izlaganje Sunčevoj svjetlosti; prekomjerno izlaganje Suncu u ovakvim slučajevima češće i brže dovodi do razvoja raka kože.

Usprkos nabrojanim zdravstvenim problemima, pojedinci s albinizmom mogu se uspješno integrirati u društvo i, uz primjerene mjere opreza, baviti se svim poslovima i aktivnostima kao i ostali njihovi sugrađani. Kako bi ojačala svijest o albinizmu i teškoćama s kojima se osobe s albinizmom nose, naročito u Africi, Opća skupština Ujedinjenih naroda je 18. prosinca 2014. g. usvojila zaključak kojim je 13. lipnja proglašen Međunarodnim danom svijesti o albinizmu.