NAFLD predstavlja podlogu za nastanak ciroze i raka jetre, te povećava rizik za nastanak drugih bolesti u sklopu metaboličkog sindroma, a poglavito kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta.

Temelj liječenja predstavlja redukcija tjelesne težine, pa se preporuča redovita umjerena fizička aktivnost. Kod pacijenata kojima to nije dovoljno preporuča se farmakoterapijska intervencija sa za sada ograničenim izborom i učinkovitosti dostupnih lijekova.

Znanstveno je najbolje utvrđena djelotvornost pioglitazona i vitamina E, no bez potvrđenog učinka na sprječavanje razvoja fibroze jetre koja je najvažniji čimbenik za dugoročnu prognozu bolesti. Osim toga, kod dugotrajne primjene pioglitazona može ponovo doći do porasta tjelesne težine, a dugotrajna primjena vitamina E povezana je s rizikom hemoragijskog inzulta, moguće i nastanka karcinoma prostate, pri čemu treba znati da oko 50% pacijenata uopće nema odgovor na primjenu vitamina E.

U tijeku su istraživanja drugih lijekova kao što su obetikolna kiselina (OCA), elafibranor (PPAR α/δ agonist), liraglutid (GLP-1agonist), statina i drugih, od kojih preliminarni podaci pokazuju da jedino OCA ima antifibrozni učinak. U nedostatku konvencionalnih lijekova atraktivnom se nameće opcija „prirodnih“ lijekova kao što su vitamini C, D, E, herbalni pripravci (silimarin), te probiotici.

Vitamin C djeluje kao antioksidans i sudjeluje u homeostazi lipida. U velikom istraživanju koje je obuhvatilo 3.471 ispitanika uočena je inverzna korelacija između rizika za NAFLD i dnevne količine uzimanja vitamina C, što je bilo uočeno kod muškaraca normalne tjelesne mase.

Vitamin D ima imunomodulatorna djelovanja te smanjuje ekspresiju upalnih i fibrogenih medijatora u jetri. Prema nekim studijama primjena vitamina D smanjuje rizik nastanka kolorektalnog karcinoma koji je također viši kod bolesnika s NAFLD. U jednoj studiji uočena je progresivno niža serumska koncentracija vitamina D kod bolesnika s više komponenti metaboličkog sindroma, kao i njegova niža koncentracija kod bolesnika s višim stupnjevima steatoze i stadijima fibroze u jetri.

Silimarin je ekstakt sikavice čiji je aktivni sastojak silibinin mješavina flavonolignanasilibina, silikristina i silidiaza u omjeru 3:1:1. Silibinin ima hepatoprotektivno djelovanje koje se očituje kroz imunomodulaciju upalnog odgovora, redukciju fibrogeneze, a čak je pokazao i antivirusno djelovanje kod hepatitisa C. Međutim, u dosadašnjim studijama nije dokazan njegov klinički značajan učinak na redukciju fibroze u jetri. Tek je u recentnom kontroliranom randomiziranom istraživanju u kojem su korištene znatno više dnevne doze silimarina (2,1 g/dan) utvrđeno da u odnosu na placebo primjena silimarina rezultira statistički značajnim smanjenjem stvaranja fibroze kod pacijenata s histološki dokazanim NASH.

Crijevna mikroflora ima značajnu ulogu u nastanku i progresiji NAFLD, pri čemu dolazi do disbioze, narušavanja integriteta epitelne barijere, povećanog dotoka bakterijskih produkata (LPS) u jetru, gdje oni aktiviraju upalu stimulacijom Kupfferovih stanica posredstvom TLR4 receptora. Na eksperimentalnom modelu kod štakora primjena probiotika (Lactobacillus acidophilus, Bifidobacterium infantis i Bacillus cereus) rezultirala je ispravljanjem disbioze, poboljšavanjem intestinalne barijere, smanjenom produkcijom LPS i smanjenom jetrenom ekspresijom TLR4, te manjom upalnom aktivnosti u histološkoj analizi jetre tretiranih životinja.

prof. dr. sc. Ivica Grgurević, specijalist gastroenterolog i hepatolog 

Zavod za gastroenterologiju, hepatologiju i kliničku prehranu, Klinika za unutarnje bolesti, KB Dubrava