Trenutna situacija je da manje od 20% osoba koje ispunjavaju uvjete za rehabilitaciju srca zapravo i provode rehabilitaciju. Pacijentima koji ne mogu pohađati tradicionalni, organizirani program, može biti prikladan onaj u kući ili nekom drugom „nekliničkom“ okruženju. Rehabilitacija u kući oslanjala bi se na monitoriranje na daljinu o promjeni zdravstvenog ponašanja, uključujući i neizravni nadzor vježbi.

Neki dokazi upućuju na zaključak da programi u rehabilitacijskom centru i kod kuće imaju sličnu kvalitetu života, troškove i smrtnost.

U budućnosti će u SAD-u najvjerojatnije većina kardiološke rehabilitacije biti home-based, što će sigurno biti dostupnije većem broju bolesnika. Međutim, potrebno je prikupiti dovoljno dokaza, uspostaviti standarde i pronaći ključne sastojke uspješnog rehabilitacijskog programa za što su potrebna daljnja istraživanja.