Koristeći tajvanske podatke o zdravstvenom osiguranju, istraživači su identificirali 53.000 odraslih osoba kojima je dijagnosticirana šećerna bolest tipa 2, a zatim depresija u razdoblju od 2000. do 2013. godine. Tijekom otprilike 9 godina praćenja, incidencija smrtnosti bila je 1114 na 100.000 osoba-godina u skupini s najvećom dozom antidepresiva u odnosu na 1964 na 100.000 u skupini s najnižom dozom.

Nakon multivarijatne prilagodbe, skupina s najvišom dozom antidepresiva imala je 35% niži rizik smrtnosti.

Uočena je značajna korist kod selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina, inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina, inhibitora ponovne pohrane noradrenalina, mirtazapina, tricikličkih / tetracikličkih antidepresiva i trazodona. Moklobemid, reverzibilni inhibitor monoamino oksidaze koji nije odobren u SAD-u, bio je povezan s povećanim rizikom od smrtnosti.

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se mogao provesti probir koje bolesnike s šećernom bolesti tipa 2 i komorbiditetom depresije treba liječiti.