Oštećenje endotela temelj je svih kliničkih manifestacija infekcije COVID-19. Znanstveno je dokazano da je nereguliran imunološki odgovor prilikom kojeg se razvija citokinska oluja zaslužan za to oštećenje. Na taj način dolazi do akutne ozljede pluća, akutnog respiratornog distres sindroma i konačno do multiorganskog zatajenja. Multisistemski upalni sindrom (engl. Multisystem inflammatory syndrome; MIS) po život je opasno stanje u kojem su ugroženi gotovo svi organski sustavi, uzrokovano pretjeranom imunološkom reakcijom. Može se javiti u svim dobnim skupinama i zahvatiti kardiovaskularni sustav, pluća, bubrege, gastrointestinalni sustav, neurološki sustav, oči i kožu. Karakteristična je perzistentna povišena tjelesna temperatura i različiti simptomi svih prethodno navedenih organa. Važno je naglasiti da MIS-C nije posljedica izravnog učinka virusa već pojačano aktiviranog imunološkog odgovora kojeg je virus pobudio. Štoviše, aktivacija neutrofila i formiranje neutrofilne ekstracelularne mreže (engl. Neutrophil extracelullar traps; NETs) nose glavnu ulogu uz tkivna antitijela. Međutim, unatoč svemu navedenom patofiziologija i klinička prezentacija MISC-a nisu u potpunosti jasne. Stoga je svaki novi opisani slučaj važan jer može pridonijeti boljem razumijevanju ovog entiteta.

Četiri pedijatrijska pacijenta u dobi od 18 mjeseci, 9, 10 i 15 godina bila su upućena u hitnu pedijatrijsku ambulantu zbog perzistentnog febriliteta i simptoma različitih organskih sustava. Kod troje pacijenata glavni su simptomi bili povraćanje, proljev, osip i konjunktivitis, a u jednog se pacijenta isticao otežan hod i oslabljeni tetivni refleksi nogu. U svih pacijenata laboratorijski su nalazi potvrdili akutnu upalu, a zbog povišenog moždanog natriuretskog peptida učinjena je kardiološka obrada. Ultrazvuk srca je kod dvaju pacijenata pokazao mitralnu insuficijenciju, a kod jednog perikardijalni izljev. Nakon postavljene dijagnoze multisistemskog upalnog odgovora terapija je u slučaju naših pacijenata bila u skladu s neslužbenim svjetskim i europskim smjernicama. Primijenjeni su intravenski imunoglobulini i kortikosteroidi te nadoknada tekućine i vazoaktivni lijekovi. Budući da se na ovaj način može prezentirati bakterijska sepsa do dolaska hemokultura, primijenjeni su antibiotici širokog spektra. Sva su četiri pacijenta ozdravila te su puštena kući.

Zaključak: Pravovremeno otkrivanje i liječenje multisistemskog upalnog odgovora ujedno znači i bolji ishod za pacijenta. Potencijalna buduća istraživanja mogla bi se usmjeriti na razjašnjavanje ovog stanja i mogućih dugoročnih posljedica, a na taj način i spriječiti teške kliničke slike.

Ines Zubović, Srđan Banac