Legalitet i legitimitet COVID potvrda

Legalitet znači da je nešto doneseno po postupku i u obliku te u sadržaju koji je sukladan zakonu i Ustavu RH, odnosno drugim relevantnim propisima RH. To je, dakle, objektivan pojam koji se utvrđuje na temelju pojmova „ovlast donošenja propisa“, „ustavnost i zakonitost sadržaja propisa“ i sl. O tome vode računa državna tijela, napose sudovi. S druge strane, legitimitet je subjektivan, politološko-sociološki, pa – ako želite – čak i psihološki pojam. Legitimitet nam govori o prihvaćenosti određenog propisa ili mjere, o tome koliko mi kao građani doživljavamo neki propis ili mjeru opravdanom. Svakako, legitimitet u pravilu uključuje legalitet, jer ako nešto nije doneseno sukladno postupku ili je pravno nedopuštenog sadržaja, ne možemo takav propis smatrati legitimnim. Iznimka bi bila teške povrede ljudskih prava, poput onih u razdoblju nacizma ili fašizma, a koje povrede su sukladne postojećim propisima. 

Vraćajući se na pitanje, COVID potvrde imaju legalitet, odnosno usvojene su na temelju za to propisanog postupka u ovlašćujućem Zakonu (tj. Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti). Oni koji sumnjaju u njihov legalitet, bilo postupak, bilo sam sadržaj te mjere, mogu propitati njen legalitet (sukladnost sa Zakonom i/ili Ustavom RH) u za to predviđenom postupku pred Ustavnim sudom RH. Što god odluči Ustavni sud, to je konačan pravorijek i nema daljnjeg propitivanja takvih mjera u RH. Jedina je daljnja mogućnost pokušaj pobijanja pred Europskim sudom za ljudska prava. Što se pak legitimiteta tiče, tu i jest krucijalno pitanje: zašto imamo tolik otpor prema pojedinim mjerama i prema radu Stožera civilne zaštite u cjelini? Mislim da se upravo tu krije sukus problema: je li Stožer svojim postupanjem, iznimkama, (ne)dosljednošću i vremenom donošenja pojedinih mjera, kao i komunikacijom razloga za njihovo donošenje učinio potrebno za postizanje odgovarajućeg osjećaja legitimiteta?

Zakoniti otkazi koji se mogu dati radniku odbije li se opetovano testirati ili pokazati COVID potvrdu?

To će u konačnici utvrditi redoviti sudovi u slučajevima zaštite radničkih prava. Mislim da je bolji put bio usvajanje zakonskih izmjena koje bi predvidjele suspenziju (neplaćeno udaljenje s radnog mjesta dok se ne ispune uvjeti za stjecanje COVID potvrda), odnosno zakonom predviđena sankcija skrivljenog otkaza ugovora o radu u slučaju nepridržavanja zaštitnih sigurnosnih mjera.

Međutim, čak i u ovakvim prilikama, moje je mišljenje da su otkazi zakoniti budući da do otkaza dolazi zbog nepoštivanja važećih propisa RH. Smatram pogrešnim tumačenje da je otkaz posljedica nemogućnosti dolaska na radno mjesto, a koji nedolazak da sprječava sam poslodavac. To nije točno. Poslodavac samo poštuje postojeće propise koji nalažu predočenje određenih potvrda. To nije volja poslodavca, već odluka države kristalizirana u odgovarajućem propisu, tj. odgovarajućoj mjeri Stožera civilne zaštite RH. Naime, ako smo utvrdili da su mjere Stožera legalne, tj. donesene u okviru ovlasti i sa sadržajem u okviru zakona i Ustava RH, onda je obveza pridržavanja takvih mjera normalna posljedica funkcioniranja pravne države.

Komentar na cjelokupno stanje uz pandemiju s apekta stručnjakinje za ustavno pravo

Žao mi je od samog početka da Hrvatski sabor nije krenuo drugim putem, tj. iskoristio mogućnost proglašenja „izvanrednog stanja“ te usvojio niz ovlašćujućih zakonskih odredbi s jasnim uputama oko njihove konkretne primjene. Ono što nas posebno zanima jest postoji li pravilna mjera parlamentarne kontrole nad izvršnom vlašću. Jednostavno rečeno, ima li Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo u RH dostatan oblik nadzora nad Stožerom civilne zaštite? Ustavni sud je potvrdio da ima, ali ja smatram da je bilo mudrije uvesti posebne oblike parlamentarnog nadzora, bilo putem parlamentarnih odbora, bilo putem redovitijeg podnošenja cjelovitih izvješća Hrvatskom saboru. 

Stožer bi trebao bolje komunicirati, pripremati i predočiti kako Saboru, tako i javnosti, sveobuhvatne projekcije i podatke te planove rukovođenja krizom. Ukratko, odavno pripremiti i prezentirati jasne hodograme u slučajevima a, b, c itd., a kako bi se svi mi, od javnog preko privatnog sektora do građana, mogli pripremiti na ono što dolazi. Na taj bi se način ukupna situacija rukovođenja ovom krizom učinila jasnom i predvidljivom.

Usto, smatram da je trebalo odvažnije poduzimati određene korake i nedvosmisleno preuzeti (političku) odgovornost. Sve bi to doprinijelo osjećaju legitimiteta, osjećaju povjerenja. Pravno je, dakle, potvrđeno da je sve do sada učinjeno na ustavan način.