Prema najnovijoj analizi nacionalno reprezentativnih podataka, u razdoblju od 2006. do 2019. zabilježeno je značajno smanjenje uporabe cigareta među odraslima koji boluju od velikog depresivnog poremećaja i/ili poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari. Ovi rezultati upućuju da je moguće doprijeti do skupina s većim rizikom od pušenja cigareta te da je ostvarena korist od nastojanja oko prevencije i prestanka pušenja duhana što je u konačnici dovelo do značajnog smanjenja uporabe duhana u općoj populaciji. U isto vrijeme, rezultati naglašavaju preostale razlike, dokumentirajući veću stopu pušenja kod osoba sa psihičkim poremećajima u odnosu na one bez psihičkih poremećaja.

“Ova studija nam pokazuje da je na populacijskoj razini moguće postići smanjenje uporabe duhana za osobe sa psihičkim poremećajima, a prestanak pušenja treba biti prioritet zajedno s liječenjem ovisnosti, depresije i drugih psihičkih poremećaja“, kaže dr. Nora Volkow, direktorica NIDA-e i koautorica studije. „Terapije koje pomažu ljudima da prestanu pušiti su sigurne, učinkovite i mogu čak poboljšati dugoročni uspjeh istodobnih tretmana za teže psihičke simptome u osoba sa psihičkim poremećajima u vidu smanjenja stresa, tjeskobe, depresije, poboljšanja općeg raspoloženja i kvalitete života.”

Pušenje cigareta, vodeći uzrok bolesti, invaliditeta i smrti u SAD-u koje se mogu spriječiti, je u padu. Stručnjaci to dijelom pripisuju povećanju dostupnih tretmana, pokrivenošću tretmana zdravstvenim osiguranjem, cijenama cigareta, politikama bez pušenja i duhana, masmedijima i edukativnim kampanjama te drugim strategijama utemeljenim na dokazima koje pomažu ljudima da izbjegnu ili prestanu koristiti cigarete, a koje se provode posljednjih desetljeća.

Prestanak pušenja cigareta i uporabe duhana smanjuju rizik od raka, srčanih bolesti, moždanog udara i bolesti pluća. Studije su također otkrile da prestanak pušenja kod osoba sa psihičkim poremećajima može pomoći u smanjenju tjeskobe, depresije i stresa; rjeđe nastaju novi poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari i bolja je kvaliteta života.

Prijašnje studije su dokumentirale da je stopa pušenja ostala u osnovi nepromijenjena kod osoba s poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari, velikim depresivnim poremećajem ili drugim psihičkim poremećajima. Sada, analizom podataka više od 558 000 osoba starijih od 18 godina koje su sudjelovale u Nacionalnom istraživanju o uporabi droga i zdravlju (NSDUH) od 2006. do 2019., istraživači navode da ljudi s velikim depresivnim poremećajem i/ili poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari imaju veću vjerojatnost da će pušiti cigarete nego ljudi bez ovih poremećaja. Uočena su poboljšanja glede prestanka pušenja među osobama s tim poremećajima tijekom 14-godišnjeg razdoblja. NSDUH, koji svake godine provodi SAMHSA, daje nacionalno reprezentativne podatke o pušenju cigareta, uporabi duhana, velikim depresivnim epizodama i poremećajima uzimanja psihoaktivnih tvari (alkohola ili droga) među civilnim, neinstitucionaliziranim odraslim stanovništvom SAD-a. Među ispitivanom populacijom, otprilike 53% bile su žene, 41% bilo je u dobi od 18 do 25 godina, a 62% su bili bijelci koji nisu bili Hispanjolci.

Nakon što su kontrolirali čimbenike kao što su dob, spol, rasa/etnička pripadnost, obrazovanje i obiteljski prihodi, istraživači su otkrili da se stopa pušenja u prošlom mjesecu smanjila za 13.1% od 2006. do 2019. među odraslim osobama koje su tijekom prošle godine imale veliku depresivnu epizodu i za 8.2% od 2006. do 2019. među odraslima bez tog poremećaja. Razlika u pušenju cigareta tijekom prošlog mjeseca među onima koji su imali veliku depresivnu epizodu prošle godine u odnosu na one bez nje značajno se smanjila s 11.5% u 2006. na 6.6% u 2019.

Slično tome, pušenje cigareta u prošlom mjesecu smanjilo se za 10.9% od 2006. do 2019. među odraslim osobama s poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari u prošloj godini i za 7.8% među odraslim osobama bez tog poremećaja. Za osobe s istovremenim poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari i velikim depresivnim poremećajem, stopa pušenja tijekom prošlog mjeseca smanjila se za 13.7% tijekom 14-godišnjeg razdoblja praćenja i za 7.6% među odraslim osobama bez ova dva poremećaja.

“Ovi padovi govore o javnozdravstvenom uspjehu”, kaže dr. Wilson Compton, zamjenik ravnatelja NIDA-e i stariji autor studije. “Međutim, potrebno je još puno posla kako bi se osiguralo da se pušenje kod pacijenata s poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari, depresijom ili drugim psihičkim stanjima i dalje smanjuje. Ključno je da zdravstveni djelatnici tretiraju sve zdravstvene probleme s kojima se pacijent susreće, a ne samo njihovu depresiju ili poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari u određenom trenutku. Da bi se to postiglo, terapije odvikavanja od pušenja moraju biti integrirane u postojeće bihevioralne zdravstvene tretmane. Rezultat će biti duži i zdraviji život za sve ljude.”

U budućem radu, istraživači primjećuju potrebu uključivanja podataka o određenim populacijama s visokim rizikom od psihičkih poremećaja i pušenja cigareta, kao što su institucionalizirane osobe ili osobe s iskustvom beskućništva bez smještaja u skloništima. Također je potrebno više rada kako bi se nastavilo praćenje nacionalnih trendova u razlikama u uporabi duhana i nikotinske parilice među odraslim osobama sa ili bez psihičkih poremećaja – uključujući poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari – tijekom pandemije COVID-19.

Izvornik: Han B, Volkow ND, Blanco C, i sur. Trends in Prevalence of Cigarette Smoking Among US Adults With Major Depression or Substance Use Disorders, 2006-2019. JAMA. 2022;327(16):1566-76.

Preveo: dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med.