Analizirano je 265 djece (prosječna dob=10,9 godina, 76% muškog spola) s autizmom na području Ontarija (N=1.570). Analizirani su poremećaji raspoloženja, anksioznost, opsesivno-kompulzivni simptomi, razdražljivost, nepažnja, hiperaktivnost. Dodatno su istražene karakteristike djece koja su tijekom promatranog razdoblja zatražila hitnu intervenciju zbog pogoršanja mentalnog zdravlja.

Optimalan broj klastera bio je dva; jedan je uključivao one koji su doživjeli pogoršanje mentalnog zdravlja u svih šest ispitivanih mjera mentalnog zdravlja (61,3%, 95% interval pouzdanosti [CI]=54,9 do 67,4), a drugi je uključivao mlade koji nisu imali promjene mentalnog zdravlja (38,7%, 95%CI=32,6 do 45,1 ). Čimbenici specifični za djecu povezane s pogoršanjem mentalnog zdravlja uključivali su pogoršanje već postojećih internalizirajućih simptoma, visoke razine stresa zbog pandemije COVID-19. Uz pogoršanje mentalnog zdravlja vezali su se i gubitak potpore za učenje, pristup liječnicima i materijalna deprivacija što je sve bio veliki izazov za roditelje.

Više od polovice analizirane autistične djece doživjelo je pogoršanje mentalnog zdravlja i to zbog razloga specifičnih za osobu kao što su postojeći mentalni poremećaj; zbog stresa povezanog s pandemijom COVID-19 i gubitka uobičajene rutine te zbog specifičnih karakteristika roditelja koji su i sami imali neki mentalni problem, ili nisu imali dostupne neke ranije uspostavljene usluge i financijsku potporu.