Koji su simptomi GERB-a?

Iako se žgaravica i regurgitacija smatraju karakterističnim za GERB, kod oboljelih možemo pronaći i veliki broj drugih simptoma kao što su kronični kašalj, osjećaj „knedle“ u grlu, hripanje, stražnji laringitis, erozije zuba i idiopatsku plućnu fibrozu. Čimbenici rizika za GERB su dob od 50 i više godina, pušenje, uporaba nesteroidnih antireumatika, pretilost, nizak socioekonomski status i ženski spol.

Tko je od bolesnika s GERB-om kandidat za gornju endoskopiju?

Gornja endoskopija je ograničena na bolesnike s GERB-om koji prijavljuju alarmantne simptome (disfagija, odinofagija, gubitak tjelesne težine, anoreksija, povraćanje i krvarenje iz gornjeg dijela probavnog sustava), koji nemaju odgovor ili je odgovor na liječenje nepotpun ili imaju rekurentni GERB nakon 8- tjednog empirijskog liječenja, koji su kandidati za antirefluksnu ili barijatrijsku kirurgiju, ili koji su pod povećanim rizikom za razvoj Barrettovog ezfagusa. 

Koji je lijek najučinkovitiji u ublažavanju simptoma GERB-a?

Farmakološko liječenje GERB-a uključuje lijekove koji se uzimaju po potrebi ili svakodnevno. Lijekovi koji se najčešće koriste su antacidi, H2 blokatori i inhibitori protonske pumpe (IPP). IPP-i su najučinkovitiji lijekovi za ublažavanje simptoma GERB-a, liječenje erozivnog ezofagitisa i prevenciju recidiva bolesti i komplikacija. U metaanalizi randomiziranih, kontroliranih ispitivanja antirefluksne terapije kod bolesnika s erozivnim ezofagitisom, postotak ozdravljenja unutar 12 tjedana nakon početka liječenja iznosio je 51,9% s H2 antagonistima u usporedbi s 83,6% liječenih IPP-ovima, a izlječenje je bilo brže s inhibitorima protonske pumpe. Štoviše, IPP-ovi su bili bolji od H2 antagonista u ublažavanju simptoma (kod 77,4% u odnosu na 47,6% pacijenata), održavanju ublažavanja simptoma i sprječavanju komplikacija. IPP-ove treba koristiti u najnižoj dozi koja kontrolira simptome GERB-a i upalu jednjaka, a povremeno treba preispitivati način liječenja.

Kako pratimo GERB?

Procjenjujemo stupanj, visinu i vrstu (kiseli ili slabo kiseli) refluksa i korelaciju između simptoma i refluksa. Vrlo je osjetljivo (79 do 96%) 24-satno ambulantno praćenje pH i specifično (85 do 100%) i to u bolesnika s erozivnim ezofagitisom, ali manje u bolesnika s neerozivnom refluksnom bolešću. Tijekom testiranja refluksa, kateter se uvodi u nos i postavlja 5 cm iznad proksimalnog ruba donjeg ezofagealnog sfinktera. Ambulantni 24-satni sustav za praćenje impedancije jednjaka–pH uključuje senzore koji mogu otkriti promjene impedancije kao odgovor na refluks tekućine ili podrignuti zrak.

Alternativni pristup je bežična kapsula, koja omogućuje produženo vrijeme snimanja do 96 sati. Kapsula se uvodi oralno pomoću uređaja za isporuku i pričvršćuje se na distalni dio jednjaka.

Odgovarajući kandidati za praćenje refluksa uključuju bolesnike koji imaju simptome GERB-a unatoč liječenju IPP-om dva puta dnevno i normalnim endoskopskim nalazima. Za pacijente bez prethodno potvrđenog GERB-a, preporučuje se bilo koji od gore navedenih refluksnih testova koji se izvode dok se pacijent ne liječi IPP-ovima; poželjna je bežičnih kapsula, ako je dostupna. Za pacijente s prethodno dokumentiranim GERB-om, preporučuje se testiranje impedancije-pH dok se pacijent liječi IPP-ovima.