Debljina je postala i jedan od vodećih uzroka invaliditeta i smrti, koji pogađa ne samo odrasle, već i djecu i adolescente. Prema podacima Eurostata Hrvatska, od svih zemalja Europske unije, ima najveću prevalenciju prekomjerne tjelesne težine i/ili pretilosti, što predstavlja i značajne čimbenike rizika za pojavu više vodećih kroničnih nezaraznih bolesti od kojih umire većina stanovništva.

Uzroci debljine su multifaktorni, a obuhvaćaju: genetiku, emocionalna i ponašajna obilježja, čimbenike okruženja, stil života (prehrambene navike, tjelesna aktivnost), obiteljski profil, endokrinološka obilježja. Upravo zbog ozbiljnosti i kompleksnosti ovog javnozdravstvenog problema, pristup nužno mora počivati na smjernicama i načelima koje propisuje struka. To je iznimno važno, ne samo na javnozdravstvenoj razini, nego i u individualnom radu s pretilim osobama.

Svaki tretman pretilosti ili prekomjerne tjelesne težine mora obuhvatiti navedene uzročne čimbenike. Osobama s  pretilošću ne bi se trebao naglo uspostavljati novi prehrambeni obrazac. U promjene treba kretati postupno, tako da se poštuju ukusi i afiniteti pojedinca i određena razina slobode pri izboru jela. Važno je i poticanje razvoja kreativnosti u smjeru izbora i kombiniranja poželjnih namirnica. U tome je najvažnije usvajanje korisnih znanja i vještina za kreiranje personaliziranog jelovnika s manje kalorija, a s poželjnijim utjecajem na zdravlje. Što su ciljevi realističniji to će uspjeh biti dugotrajniji. Redukcijska prehrana podrazumijeva unos smanjenog broja kalorija u odnosu na uobičajene preporučene energetske vrijednosti, uz unos energije iz izvora bjelančevina od 10 do 20%, unos energije iz izvora ugljikohidrata od 50 do 55%, s povećanim unosom vlakana i unosom energije iz izvora masti na dnevnoj razini <30%. Promjene u prehrambenim navikama i gladovanje dovode do metaboličkih promjena koje za cilj imaju održavanje homeostaze glukoze i očuvanje proteina. Hormoni inzulin i glukagon najvažniji su regulatori energetskog metabolizma. Gladovanje može biti kratkotrajno i dugotrajno. Nakon nekoliko tjedana gladovanja (dugotrajno gladovanje), ketonska tijela postaju najvažniji energetski izvor. Nakon što se iscrpe zalihe triglicerida, jedini preostali izvor energije su proteini. Ubrzana razgradnja proteina može ugroziti kardiovaskularno zdravlje, kao i rad jetre i bubrega.

Količina gubitka tjelesne mase znatno se razlikuje među pojedincima, ovisno o biološkim i psihosocijalnim čimbenicima, a ne samo o individualnom naporu. Postizanje maksimalnog gubitka tjelesne mase u najkraćem mogućem roku nije ključ uspješnog liječenja. Sugerira se između 5 i 10% gubitka tjelesne mase za postizanje značajne zdravstvene koristi i smanjenje komorbiditeta.

Smanjenje opsega smatra se još važnijim od samog gubitka tjelesne mase jer je povezano sa smanjenjem visceralne masti i kardiometaboličkih rizika.

Ukupna razina tjelesne aktivnosti i tjelesnog vježbanja ima važnu ulogu u prevenciji, ali i u liječenju prekomjerne tjelesne težine i pretilosti, upravo zato što pomaže u postizanju energetske ravnoteže u organizmu. Programiranje tjelovježbe trebalo bi se bazirati na postavljanju ostvarivih ciljeva, poglavito onih koji se odnose na primjeren sadržaj i intenzitet aktivnosti, jednako kao što treba voditi računa i o njenoj učestalosti i trajanju. Pretilim osobama, kao i osobama s prekomjernom tjelesnom težinom preporučuje se umjereni intenzitet aktivnosti s naglaskom kako bi osobe koje nisu dugo vježbale trebalo postupno uvoditi u program vježbanja jer većina pretilih osoba nema zadovoljavajući stupanj tjelesne spremnosti.

Prije uključivanja u tjelesno vježbanje pretilih osoba, koje u pravilu imaju nisku kardiorespiratornu sposobnost te često i pridružene kronične bolesti, potreban je oprez i evaluacija zdravstvenog stanja. Upravo iz tog razloga pretilim osobama preporučuje se umjereni intenzitet aktivnosti koji, za razliku od visokog intenziteta, nosi manji rizik od kardiovaskularnog i cerebrovaskularnog incidenta, jednako kao i manji rizik od ozljeđivanja. S druge strane, prilikom redovitog aerobnog vježbanja nižim intenzitetom oksidacija masnog tkiva je veća, u slučaju jednake količine potrošene energije, nego kod vježbanja visokim intenzitetom.

Uvođenje novih navika potrebno je kombinirati s drugim terapijama (psihološkim, farmakološkim, kirurškim), kako bismo postigli pozitivne ishode povezane sa zdravljem.

Problem koji se specifično vezuje uz pretilost je i stigmatizacija. Istraživanja su pokazala da se stigmatizacija događa u različitim okruženjima: na radnim mjestima, u javnosti, u školama, kroz medije, unutar obitelji.

Posljedice stigmatizacije su vrlo štetne: dovode do dodatnog povećanja tjelesne mase i većeg rizika za pojavu ozbiljnijih psiholoških poremećaja, uključujući razvoj anksioznih i depresivnih poremećaja, uz moguće javljanje i suicidalnih misli.

Emocionalna komponenta u nastanku, razvoju i održavanju pretilosti vrlo je važna i potrebna je dobra procjena psihološkog stanja, kako u smislu prepoznavanja emocionalnih i ponašajnih obrazaca, tako i u prepoznavanju mogućih pridruženih poremećaja. Izuzetno je važno utvrditi i je li riječ o kompulzivnom prejedanju - poremećaju kojem je, uz unos velike količine hrane, obilježje i prisutnost  snažnog osjećaja krivnje ili srama. Osobe koje boluju od ovog poremećaja osjećaju se vrlo uznemireno, često imaju prisutan i osjećaj disocijacije („odvojenosti od sebe“). Vrlo je važno liječiti i ovaj poremećaj u atmosferi koja podrazumijeva smirenost i individualni pristup, uz izbjegavanje bilo koje vrste etiketiranja, kažnjavanja i posramljivanja.      

Liječenje nikada ne postavlja u prvi plan fizički izgled, nego se kroz liječenje svi uključeni stručnjaci pomno brinu o svim čimbenicima zdravlja, ali i uzroka koji su doveli do pretilosti. Posebno je važno izbjegavati etiketiranje i kažnjavajuća ponašanja.

Medijsko eksponiranje osoba u svrhu rada na smanjenju tjelesne mase osobu koja se bori s pretilošću stavlja u funkciju objekta, što ne doprinosi pozitivnim psihološkim procesima nužnim za provedbu ozbiljnog liječenja, a potencijalno može ugroziti i psihičko zdravlje.

U komunikaciji tijekom liječenja potrebno je koristiti terminologiju koja predstavlja osobu, a nikako dijagnozu. Atmosfera u radu mora biti ugodna i topla, uz poštivanje i njegovanje međusobnog  povjerenja i povjerljivosti, što su preduvjeti terapijskog savezništva bez kojeg nema učinkovitog liječenja. Osim toga, terapija ne osnažuje samo pojedinca u promjeni navika, suočavanju s nefunkcionalnim emocijama, distorzijom u mišljenju i jačanju vještina kroz proces liječenja, nego je usmjerena i na prilagodbu okruženja u kojem pojedinac živi.

Sinkroniziranje liječenja s okruženjem u kojem osoba živi izuzetno je važno. U suprotnom, gotovo sigurno će doći do vraćanja tjelesne mase na početne vrijednosti.

Pretjerani psihofizički zahtjevi i prilagodbe koje se ne uvode postupno i uz koje se ne uvažavaju osobnost, psihološka obilježja i životne okolnosti i okruženje pacijenta teško mogu dovesti do dugoročnih rezultata, a potencijalno mogu imati i štetan učinak na zdravlje.

Pretilost, kao vrlo ozbiljan zdravstveni problem, nužno je liječiti prema propisanim smjernicama uz vođenje procesa liječenja od strane stručnjaka: liječnika, kineziologa, nutricionista, psihologa/psihoterapeuta te uz praćenje u razdoblju od 1,5 do 2 godine nakon postignutog, racionalno propisanog cilja.