U svijetu vrhunskih ali i rekreativnih sportaša malo se priča o poremećajima u hranjenju, no, posljednjih godina ovaj je problem sve veći i izraženiji. U sklopu 16. Tjedna Psihologije na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održana je tribina Poremećaji hranjenja u sportu na kojoj su uvaženi stručnjaci predstavili saznanja o ovom problemu, ali i ponudili rješenja.
Poremećaji hranjenja ne bi trebali biti tabu tema, oni postoje i u sportu i to ne samo vrhunskom. Važno je osvijestiti tu problematiku, da se prepoznaju poteškoće u odnosu na tijelo i hranjenje. Došlo je vrijeme da se destigmatiziraju mentalni poremećaji. Prevalencija poremećaja hranjenja zadnjih godina raste. Važna je uloga socijalne okoline. Važno je pomaknuti se korak naprijed da sportaši, treneri ili roditelji što prije prepoznaju poremećaje hranjenja, prihvate to kao stanje koje traži ozbiljnu intervenciju i potraže stručnu pomoć.
Na tribini su uz sportsku psihologinju prof.dr.sc. Renatu Barić sudjelovali stručnjaci dr. sc. Jelena Balabanić-Mavrović, izvršna direktorica Centra za poremećaje hranjenja Bea, dr. Hrvoje Handl, specijalist psihijatar, subspecijalist psihoterapije, voditelj Dnevne bolnice sv. Ivan, Barbara Kolarić, mag. nutricionizma i znanosti o prehrani, Nutriklinika N. Bratković, Lana Ružić s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, Katedre za medicinu sporta i vježbanja te prof. dr. sc. Davor Plavec, predsjednik Hrvatskog društva sportske medicine Hrvatskog liječničkog zbora. Tribinu su svojim dolaskom podržali i bivši sportaši, a danas sportski djelatnici Klaudija Klikovac Bubalo, Dražen Anzulović i supruga Marija, Tomislav Paškvalin i brojni drugi.
Poremećaji hranjenja su mentalni poremećaj koji imaju posljedicu i na fizičko stanje oboljele osobe. Anoreksija, bulimija i poremećaj prejedanja povezani su sa iznimnim fokusom na tijelo i hranu, poremećenim obrascima jedenja te izjednačavanjem vlastite vrijednosti sa brojem na vagi. Oporavak od poremećaja hranjenja temelji se na psihoterapijskom radu, te se očekuje višegodišnji oporavak. Za okolinu je važno razumjeti kako poremećaji hranjenja nisu hir, malo jača dijeta ili pitanje taštine - oni su spojeni s dubokom psihičkom patnjom oboljele osobe koja sav svoj emocionalni svijet svodi na odnos prema hrani i tijelu.
Osobe s poremećajima hranjenja pribjegavaju različitim restrikcijisim obrascima u smislu smanjenja prehrane, korištenja različitih metoda za eliminaciju pojedenog, pretjeranog vježbanja i slično. U javnosti se često ističu problemi vezani uz pretilost i debljinu dok se s druge strane gotovo zanemaruje informacija da su zdravstvene poteškoće koje dolaze s pothranjenosti još i više zabrinjavajuće. Problemi s mentalnim zdravljem posebno lako „prolaze ispod radara“. Veliki broj sportaša uvjeren je da da brine o svom zdravlju, a nerijetko su u tome već ušli u poremećaj hranjenja. Tako je anoreksija poremećaj s najvećom smrtnosti od svih psiholoških poremećaja. Oporavak od poremećaja hranjenja obično traje 6 do 8 godina. U tome je velika odgovornost trenera da svojim zrelim ponašanjem pokaže da je sposoban staviti sportaša na prvo mjesto, ispred rezultata. Jer nekad je cijena pobjede jednostavno previsoka.
Uloga zdrave i uravnotežene prehrane ključna je za mentalno i tjelesno zdravlje, ali i za uspjeh u sportu. Prehrana je važna za sportaša jer osigurava energiju potrebnu za obavljanje aktivnosti. Hrana koju sportaš konzumira ostavlja utjecaj na snagu, performanse i oporavak. Za sportsku prehranu nije važna samo vrsta hrane, već je jednako važno i vrijeme konzumacije hrane tijekom dana što također ima utjecaj na razinu izvedbe i sposobnost tijela da se oporavi nakon vježbanja. No osim navedenih benefita uravnotežene prehrane za sportsku izvedbu, poboljšanje sastava tjelesne mase i oporavak, vrlo je važno u radu sa sportašima poboljšanje i održanje općeg zdravlja kako bi sportaš, osim na terenu, bio funkcionalan i zdrav i izvan terena.
Trenutni sustav brige zdravlju sportaša nema institucionalni okvir iako postoji Zakonska osnova, a svodi se samo na preventivne preglede. Pravilnik koji bi trebao definirati preventivne preglede nismo imali 16 godina iako je bio propisan zakonom o sportu, a trenutno je u procesu nastajanja.