Dnevni unos proteina važan je čimbenik za oporavak mišića, ipak više od 50% tjelesno aktivnih stariji osoba ne doseže preporučeni unos proteina od 1,2 g/kg/dan, a sve veći broj pojedinaca izbjegava proizvode životinjskog podrijetla zbog ekoloških razloga.   

Studije u kojima su sudjelovale mlade odrasle osobe pokazale su da usporedno s proteinima sirutke, unos biljnih proteina dovodi do povećanja mišićne mase nakon treninga otpora. Međutim, može li unos biljnih proteina smanjiti oštećenje mišića izazvanim vježbanjem kod starijih osoba?

Nedavna randomizirana dvostruko slijepa studija za cilj je imala procijeniti učinak uzimanja proteina graška u obliku dodatka prehrani, u odnosu na proteine sirutke, na povećanje markera mišićnog oštećenja kod starijih osoba nakon vježbanja. Autori su pretpostavili da bi dodatak proteina graška mogao smanjiti oštećenje mišića, nakon vježbe izdržljivog hodanja.

U istraživanju je sudjelovalo 47 sudionika dobi od 60 godina i više, koji su nasumično raspoređeni u skupinu koja je uzimala proteine sirutke, proteine graška ili placebo dodatak. Vježbanje se sastojalo od hodanja, od 20-30 km po vlastitom izboru, kako bi se izazvalo oštećenje mišića. Dodaci proteina, graška ili sirutke, uzimali su se dva puta na dan (12,5 g suhog praha ujutro i navečer) i to na dan vježbanja te tri dana nakon.

Rezultati istraživanja su otkrili da proteini graška nisu ublažili oštećenje mišića, dok je protein sirutke snizio razine serumske kreatin kinaze.

Kreatin kinaza je enzim ključan u energetskom opskrbljivanju mišića, srca i živčanog tkiva. U cilju objašnjenja ovakvih rezultata, autori navode da je jedan od najvažnijih čimbenika za sintezu proteina leucin, a proteini biljnog podrijetla imaju relativno nizak sadržaj leucina, u usporedbi s proteinima životinjskog podrijetla, uz to starije osobe slabije reagiraju na podražaj niskih doza aminokiselina. Tako su ispitanici koji su uzimali proteine sirutke imali znatno veći sadržaj leucina (1150 mg) u odnosu na one koji su uzimali proteine graška (900 mg). Razlika od 250 mg leucina između ovih dodataka možda je pridonijela značajnom smanjenu razine kreatin kinaze. Stoga bi obogaćivanje proteina biljnog podrijetla s leucinom mogla biti obećavajuća strategija za ograničavanje oštećenje mišića izazvanog vježbanjem, kao što je to utvrđeno uzimanjem dodataka proteina sirutke.

Ovi rezultati su kontradiktorni prethodnim studijima, u kojima su se koristili drugi proteini biljnog podrijetla, kao što su zob i soja, budući da je u usporedbi s placebo skupinom utvrđeno oslabljeno povećanje razine serumske kreatin kinaze izazvano vježbanjem. Potencijalna objašnjenja, osim razlike u izvoru biljnih proteina, za ove različite rezultate mogu biti i veća doza proteina koja je korištena (42 g/dan u odnosu na 25 g/dan) te mlađa dob sudionika ( <40 godina naspram >60 godina).

Učinke dugotrajnog uzimanja biljnih proteina kod oštećenja mišića izazvanog vježbanjem kod starijih osoba potrebno je dodatno istražiti.