Kakav je ishod primarne učinkovitosti?

Sve je veća svijest o važnosti uključivanja pacijenata u dizajn kliničkih ispitivanja. U anketi koja je uključivala starije odrasle osobe s depresijom rezistentnom na liječenje, kao ishod liječenja preporučena je psihološka dobrobit, što obuhvaća zadovoljstvo, sreću, kognitivni angažman, smisao i svrhu. Primarni ishod učinkovitosti bio je psihološka dobrobit.

Koji su koraci provedeni u ispitivanju?

U koraku 1, pacijenti su randomizirani u omjeru 1:1:1 u tri skupine: 1. uz postojeći antidepresiv se dodao aripiprazol, 2. uz antidepresiv se dodao bupropion ili 3. u kojoj je postojeći antidepresiv zamijenjen bupropionom. Pacijenti koji nisu imali koristi ili nisu bili podobni za korak 1 nasumično su raspoređeni u koraku 2 u omjeru 1:1 i antidepresiv je pojačan litijem ili su prešli na nortriptilin. Svaki je korak trajao otprilike 10 tjedana.

Koja su tri ključna nalaza provedenog ispitivanja?

Prvo, augmentacija postojećeg antidepresiva aripiprazolom bilo je značajno bolje s obzirom na psihološku dobrobit u odnosu na prelazak na bupropion. Postotak pacijenata s remisijom bio je veći ako je antidepresivni učinak povećan dodatkom aripiprazola ili s bupropiona u odnosu na promjenu terapije u bupropion. U ovoj ispitivanoj populaciji dodatak aripiprazola bila je bolja sveukupna antidepresivna strategija od dodatka bupropiona ili prelaska na bupropion. Kod bolesnika kod kojih augmentacija ili prijelaz na bupropion nisu uspjeli, zabilježene su slične i male promjene dodatkom litija ili prelaskom na nortriptilin.

Postoje li ograničenja u ovom ispitivanju?

Ispitivanje nije imalo placebo skupinu i pacijentima je bila poznata raspodjela u određenu ispitivanu skupinu, tako da autori ne mogu isključiti mogućnost da su pacijenti možda pozitivno reagirali na primanje dva lijeka, a ne jednoga i ne mogu utvrditi je li neka od strategija liječenja bila bolja. Ispitivanje je obuhvatilo otprilike polovicu ciljanog uzorka; stoga su testovi učinkovitosti ili sigurnosti možda bili nedostatni. Svaki korak ispitivanja trajao je 10 tjedana, a autori ne mogu procijeniti bi li duža izloženost ispitivanom lijeku imala drugačiju učinkovitost ili rizike. Adherencija propisanih lijekova bila je u rasponu od 50 do 70%, što dodatno naglašava izazov liječenja rezistentne depresije u svakodnevnom životu.