Američka zdravstvena administracija ističe dojenje i sigurno spavanje kao mjere od velike javnozdravstvene i kliničke važnosti za zdravlje dojenčadi. Prema preporukama Američke akademije za pedijatriju isključivo dojenje preporučuje se tijekom prvih šest mjeseci, uz nastavak od dvije i više godina. Ista stručna organizacija koja okuplja američke pedijatre objavila je i preporuke za sigurno spavanje dojenčadi koje ističu važnost spavanja na leđima, tvrd, ravan i nenagnut ležaj, spavanje u istoj sobi, no ne i u istom krevetu s roditeljima, te izbjegavanje mekanih predmeta i labave posteljine u krevetiću. Radi boljeg poštivanja tih preporuka mnoge su kampanje, osim majki, počele uključivati i očeve, budući da postoje brojni dokazi koji povezuju uključenost očeva u brigu o djeci te pozitivne zdravstvene ishode za djecu. No, spoznaje o stavovima i iskustvima očeva u usvajanju zdravih navika za njihovu djece poprilično su ograničene, zbog čega su liječnici iz SAD-a procjenjivali povezanost dojenja i sigurnog spavanja djece sa sociodemografskim obilježjima njihovih očeva.

U tom je istraživanju sudjelovao reprezentativan uzorak od 250 očeva iz američke savezne države Georgije, ispitanih dva do šest mjeseci nakon rođenja njihova djeteta. Od ukupnog broja sudionika 86,1 % ih je navelo kako je njihovo dijete barem jednom dojeno, dok je 63,4 % navelo da je njihovo dijete dojeno u dobi od osam tjedana. Oko dvije trećine očeva (67,8 %) navelo je kako žele da njihovo dijete bude dojeno, a upravo su ti očevi znatno češće imali djecu u koje je započeto dojenje (95,4 % vs 68,7%, prilagođeni omjer prevalencije = 1,39; 95 % CI 1,15 – 1,68) i koja su dojena u dobi od osam tjedana (77,5 % vs 33,3 %; prilagođeni omjer prevalencije = 2,33; 95 % CI 1,59 – 3,42) u usporedbi s onima kojima to nisu željeli ili im je bilo svejedno. Osim toga, očevi koji su imali fakultetsko obrazovanje također su češće navodili kako su njihova djeca barem jednom dojena (93,6 % vs 75,1 %, prilagođeni omjer prevalencije = 1,25; 95% CI 1,06 – 1,46) ili dojena u dobi od osam tjedana (74,7 % vs 52 %, prilagođeni omjer prevalencije = 1,44; 95 % CI 1,08 – 1,91) u usporedbi s očevima koji su imali srednjoškolsko ili niže obrazovanje. Gotovo svi očevi (99,4 %) naveli su kako stavljaju djecu spavati, pri čemu je 81,1 % navelo kako ih pritom stavljaju na leđa, 31,9 % navelo je da koristi ispravnu površinu za spavanje, 44,1 % izjavilo je da ne koristi meku posteljinu, dok je 15,7 % izjavilo kako se pridržava svih uputa vezanih uz spavanje dojenčadi. K tome je većina očeva navela da su ih zdravstveni djelatnici upoznali s potrebom stavljanja dojenčadi na leđa (84,7 %), korištenja odgovarajućeg krevetića (78,7 %) te o stvarima koje smiju u krevet s dojenčetom (79,1 %), dok ih je otprilike dvije trećine (68,4 %) navelo da su primili sve potrebne savjete u vezi sa spavanjem svoje dojenčadi.

Autori su zaključili kako učestalost dojenja i pridržavanja preporuka o sigurnom spavanju prema navodima očeva ne ispunjava očekivanja nacionalnih smjernica, no s druge strane ukazuju na važnu ulogu koju očevi imaju u provođenju tih preporuka i na to kako uključivanje očeva u odgovarajuće javnozdravstvene programe može pomoći u promicanju zdravlja djeteta.

Lovro Lamot