Transkateterska arterijalizacija dubokih vena (TADV) perkutani je pristup koji stvara vezu arterija-vena za isporuku oksigenirane krvi putem venskog sustava do ishemičnog stopala. Može se primijeniti za 20 % bolesnika s kroničnom ishemijom koja prijeti udovima (CLTI), najozbiljnijim oblikom periferne arterijske bolesti (PAB), koji nemaju mogućnosti revaskularizacije. Dua i sur. (Massachusetts General Hospital i Harvard Medical School, Boston, Massachusetts, SAD) primijenili su sustav LimFlow, koji još nije odobrila FDA.

Da bi TADV bio uspješan, moraju ga pratiti tri dodatna optimizirana elementa:

1. medikamentno liječenje — npr. Nadzor šećerne bolesti, antitrombocitna terapija, statini;
2. odgovarajuća njega rane, uključujući rasterećenje i praćenje protoka u stopalu tijekom vremena,
3. liječnika koji upravlja očekivanjima bolesnika i daje jasan raspored onoga što će se dogoditi nakon operacije.

Autori su uključili 105 CLTI bolesnika na 20 mjesta diljem SAD-a. Prosječna dob bila im je 70 godina; 31 % bile su žene, a 43 % Afroamerikanci ili Latinoamerikanci. Uključeno je devetnaest bolesnika (18 %) s kroničnom bubrežnom bolešću ovisnom o dijalizi, koji su imali stabilnu arterijskovensku fistulu ili su bili na peritonejskoj dijalizi. Kompozitni primarni ishod bio je 6 mjeseci preživljenja bez amputacije iznad gležnja ili smrti iz drugih razloga, a u usporedbi s ciljem izvedbe od 54%. Sekundarni ishodi bili su spašavanje udova, zacjeljivanje rana i tehnički uspjeh.

Sustavom LimFlow istraživači su povezali arterijski protok u nogu do dubokih venskih segmenata umjesto do arterija. Ovo preokreće protok krvi u venama i perfundira distalni ud kroz venski umjesto arterijski sustav. Za to je potrebno staviti jedan kateter u arteriju od prepona do koljena, a drugi u venu od stopala do koljena. Arterija i vena se zatim mehanički povezuju iza koljena. Najčešća mjesta arterijskovenskog prijelaza (75,2 %) bili su stražnja tibijalna arterija, zatim peronealna arterija (19 %) i tibioperonealni trunkus (5,7 %).

TADV je bio tehnički uspješan i bez neočekivanih nuspojava u 104 bolesnika (99 %). Šest mjeseci je 66 % bolesnika preživjelo bez amputacije. Spašavanje udova postignuto je u 76 % slučajeva. Rane su potpuno zacijelile u 25 % bolesnika, a u 51 % bile su u procesu cijeljenja. Dvadeset i tri bolesnika podvrgnuta su velikoj amputaciji, a 12 ih je umrlo. Nisu prijavljeni nikakvi neočekivani štetni događaji povezani s uređajem. Rezultati su bili slični među podskupinama, osim što je preživljenje u onih bez amputacije bilo rjeđe, a smrt češća u onih s kroničnom bubrežnom bolešću ovisnom o dijalizi.

Istraživanje je imalo nekoliko ograničenja, uključujući nedostatak kontrolne skupine, ograničeno praćenje, izvođenje TADV od iskusnih interventnih kardiologa i vaskularnih kirurga te izvođenje postupka u visoko-specijaliziranom središtu.

Goran Augustin