Za izgradnju hormona štitnjače potreban je jod. Najvažniji unos joda je kroz jodiranu sol. Nedostatak joda danas se smatra rijetkim uglavnom zbog široke primjene jodirane soli. Međutim, danas na tržištu ima više vrsta soli. Nutrijenti koji su također bitni za zdravlje štitnjače su selen,  vitamin D i vitamin B12. 

Najviša koncentracija selena nalazi se u štitnjači te je jako važan za funkciju štitnjače. Selen je esencijalni mineral u tragovima i pokazalo se da ima značajan utjecaj na imunološki sustav, kognitivne funkcije i plodnost u muškaraca i žena. Samo s dva brazilska oraščića zadovoljimo dnevne potrebe za selenom. Dobar izvor je tuna, sardine i cjelovite žitarice. Međutim potrebno je voditi računa o dnevnom unosu jer prekomjerni unos selena može uzrokovati gastrointestinalni poremećaj ili čak povećati rizik od šećerne bolesti tipa 2 i raka.

Nedostatak vitamina D često je povezan kod osoba koje boluju od bolesti štitnjače. Sunčeva svjetlost najbolji je izvor, ali količina proizvodnje vitamina ovisi o sezoni i geografskoj širini, korištenju krema za sunčanje i sl.  Često je potreban nadopuna vitamina D3. Istraživanja su pokazala da značajan broj ljudi ima i nedostatak vitamina B12. Autoimuna bolest štitnjače često je povezana s autoimunim poremećajima pernicioznom anemijom i atrofičnim gastritisom koji mogu dovesti do malapsorpcije vitamina B-12.

Koji minerali i vitamini nisu dobri za bolesti štitnjače?

Prema Klinici Mayo, dodaci kao što su kalcij, željezo, multivitamini koji sadrže željezo i antacidi koji sadrže magnezij ili aluminij potencijalno mogu imati interakcije s lijekovima za štitnjaču. Dodaci kalcija potencijalno mogu ometati pravilnu apsorpciju lijekova štitnjače pa osobe koje boluju od bolesti štitnjače moraju uzeti u obzir vrijeme kada uzimaju oboje. Preporučeni razmak između dodataka kalcija i lijekova za štitnjaču je najmanje četiri sata. Vlakna također smanjuju apsorpciju lijekova za štitnjaču.

Činjenica je da povrće iz skupine Cruciferae nudi brojne zdravstvene dobrobiti, a njihov potencijal za smanjenje upale privlačan je i ljudima koji se bore s autoimunom bolešću štitnjače poput Hashimotove bolesti. Kruciferno povrće poput kelja, kupusa, cvjetače, brokule i sl., ometaju apsorpciju joda te na tjednom jelovniku ne bi trebale biti prečesto. S druge pak strane ovo povrće bogato je bioaktivnim tvarima kao što si indoli, izotiocijanati, sulforafan i druge vrlo vrijedne bioaktivna tvari za koje se vjeruje da imaju antikarcinogeno djelovanje. Naravno to ovisi o količini i vrsti kupusnjače koja se koristi. I neke druge namirnice ometaju apsorpciju joda kao što su senf, kikiriki te proizvodi od soje.

Općenito, za dobro zdravlje iznimno je važna i redovita tjelesna aktivnost, a kod osoba koje boluju od bolesti štitnjače može biti od presudne važnosti u sprečavanju debljanja i depresije.