Nedavne metaanalize randomiziranih kliničkih ispitivanja pokazale su da dnevni unos vitamina D3 ima korisne učinke na smrtnost od raka, iako su rezultati još uvijek kontroverzni.

Ovo je post hoc analiza podskupine randomizirane, dvostruko slijepe, placebo kontrolirane kliničke studije AMATERASU. Ova je studija uključivala pacijente u jednoj sveučilisnoj bolnici u Japanu s karcinomom probavnog trakta od siječnja 2010. do veljače 2018. pratili su se srednjim (IQR) od 3,5 (2,5-5,3) godina kako bi se usporedilo djelovanje suplementacije vitamina D s placebom i objavljeno je 2019. Uključeni su pacijenti među 417 sudionika u studiji AMATERASU čiji su ostatci serumskih uzoraka bili dostupni. Podaci su analizirani od 20. listopada do 24. studenog 2022.

Primarni ishod bio je 5-godišnji recidiv ili smrt. Podskupina pacijenata koji su bili imunoreaktivni na p53 definirana je pozitivnošću na anti-p53 protutijela u serumu i nuklearnom akumulacijom onkosupresorskog proteina p53 u više od 99% stanica raka, koji se smatra biomarkerom za p53 mismutantske mutacije. Razine anti-p53 antitijela mjerene su pomoću kemiluminiscentnog enzimskog imunološkog testa. Podaci o imunohistokemijskom bojenju proteina p53 u tkivu raka u patološkim uzorcima dobiveni su iz prethodne studije i podijeljeni u 4 stupnja.

Rezultati: Među 392 bolesnika s rakom probavnog trakta (srednja [SD] dob 66 ​​[10,7] godina; 260 muškaraca [66,3 %]) bilo je 37 bolesnika s rakom jednjaka (9,4 %), 170 bolesnika s rakom želuca (43,4 %), 2 bolesnika s karcinomom tankog crijeva (0,5%), te 183 bolesnika s kolorektalnim karcinomom (46,7%). Serumska anti-p53 antitijela mogla su se otkriti u 142 bolesnika (36,2%), a p53-imunohistokemijski stupanj pokazao je pozitivnu povezanost s razinama serumskih anti-p53 antitijela (koeficijent = 0,19; P < ,001). U p53-imunoreaktivnoj podskupini (80 pacijenata), recidiv ili smrt dogodio se kod 9 od 54 bolesnika (16,7%) u skupini koja je primala vitamin D i 14 od 26 pacijenata (53,8%) u skupini koja je primala placebo; 5-godišnje preživljenje bez relapsa (RFS) bilo je značajno veće u skupini koja je primala vitamin D (13 pacijenata [80,9%]) nego u skupini koja je primala placebo (1 pacijent [30,6%]; omjer rizika [HR], 0,27; 95% CI, 0,11-0,61; P = 002). To se značajno razlikovalo od 272 bolesnika u podskupini s ne-p53 imunoreaktivnošću, u kojoj vitamin D nije imao učinka na 5-godišnji RFS (vitamin D: 35 od 158 pacijenata [22,2%] naspram placeba: 24 od 114 pacijenata [21,1%]; HR, 1,09; 95% CI, 0,65-1,84) (P za interakciju = 005).

Ova je studija otkrila da suplementacija vitaminom D smanjuje rizik od recidiva ili smrti u podskupini pacijenata s rakom probavnog trakta koji su bili imunoreaktivni na p53.