U posljednjih 10-ak godina više puta su se provodile reforme i promjene zakona i podzakonskih akata, što je zasigurno utjecalo na dodatna zdravstvena osiguranja (od 1995., zatim 2000., 2006., 2009., 2010. dosad). Osnovni cilj svih reformi bio je smanjenje troškova javnog zdravstva.

Budući da istraživanja pokazuju da se u nas većina usluga u privatnim ustanovama plaća iz džepa građana, a manji dio policama osiguranja, može se reći da u dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju ima potencijala. Građani koji su prepoznali privatne osiguravatelje prednosti pronalaze u bržoj i kvalitetnijoj zdravstvenoj usluzi te u stručnom vođenju kroza sustav osiguravatelja. Nužni je istaknuti da se rastom udjela privatnih osiguravatelja u zdravstvenoj zaštiti građana smanjuje potrošnja u obveznome zdravstvenom osiguranju, stoga i troškovi obveznoga osiguranja. Oba sustava morala bi djelovati sinergijski i sudjelovati u financiranju zdravstvene zaštite građana.

Građani u Hrvatskoj sve se više okreću privatnom sektoru i koriste uslugama privatnih ordinacija i poliklinika, direktno i putem polica dodatnoga osiguranja. Ugovaranje privatnog osiguranja u zemljama članicama EU uobičajena je praksa, a u Hrvatskoj je još uvijek riječ o proizvodu na koji se gleda kao na luksuz. Dio korisnika koristi se uslugama dodatnog osiguranja jer su zaposleni u tvrtkama koje se, u duhu dobrog poslodavca, brinu za zaposlenike i ugovaraju takvo osiguranja kao dodatnu pogodnost.

Dodatno osiguranje

Hrvatski su građani svjesniji prednosti i kvalitete dobrovoljnog osiguranja jer im reforma postojećega zdravstvenog sustava ostavlja sužen prostor i mogućnosti za kvalitetnu pravodobnu brigu za zdravlje. Naravno, ne treba zaboraviti da dobrovoljno osiguranje rasterećuje troškove zdravstvenog sustava, pa jačanje njegove popularnosti pridonosi i HZZO-u i osiguravateljima, ali ponajprije korisnicima osiguranja.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje dana je mogućnost provođenja i dodatnoga zdravstvenog osiguranja. Upravno vijeće HZZO-a 22. prosinca 2010. godine, u skladu sa svojom zakonskom obvezom, usvojilo je pravila uspostavljanja i provođenja dodatnoga zdravstvenog osiguranja.

Tim pravilima propisuju se uvjeti i način uspostavljanja i provedbe dodatnoga zdravstvenog osiguranja u HZZO-u u skladu s odredbama Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, što se jamči dodatnim osiguranjem koje provodi HZZO. Riječ je o stjecanju statusa osiguranika, osiguravanju, naplati i vođenju sredstava dodatnoga zdravstvenog osiguranja, načinu primjene prava, važenju police, ugovornim subjektima HZZO-a i obvezama HZZO-a, te ostvarivanju prava iz dodatnoga zdravstvenog osiguranja.
Predsjednica Uprave Croatia zdravstvenog osiguranja Vesna Dulibić kaže kako HZZO još nije dao svoju ponudu dodatnoga zdravstvenog osiguranja pa se ne može znati njegova tržišna snaga.

Voditeljica Grupe za zdravstveno osiguranje Grawe Hrvatska Marija Šoštarić lošim smatra što je prošle godine HZZO-u omogućen ulazak u dodatno zdravstveno osiguranje po posebnim uvjetima. Ne mora, naime, zadovoljiti iste kriterije kao ostala osiguravajuća društva.

„Za sve pružatelje takvih usluga osiguranja trebale bi vrijediti iste zakonske odredbe o uvjetima poslovanja. Nijedan pružatelj usluga ne bi smio biti u neravnopravnom položaju. Također ne bi smio postojati sukob interesa jer HZZO i ostali osiguravatelji mogu se koristiti istim resursima. Primjerice, ako osiguravatelj poput nas nema svoju polikliniku, nego surađuje s državnim i privatnim ustanovama", upozorila je Šoštarić.

Problem HZZO-a

I direktorica Službe korporativnih komunikacija Allianza Sonja Miočić Maksić upozorila je da ako HZZO počne djelovati na tržištu dodatnih zdravstvenih osiguranja, to znači da će poslovati po pravilima koja donosi samostalno te u skladu s odredbama Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju i drugim podzakonskim aktima, ali ne i prema Zakonu o osiguranju, prema kojem moraju poslovati sva društva za osiguranje. Nadzor nad njegovim radom provodilo bi Ministarstvo zdravstva, a ne Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, koja nadzire sve osiguratelje.

„S druge strane, HZZO istodobno nadzire zdravstvene ustanove koje su partneri društvima za osiguranje, stoga se može postaviti pitanje (ne)jednakih tržišnih uvjeta za sve sudionike", upozorila je Miočić Maksić.

U zemljama EU državno zdravstveno osiguranje financira u prosjeku 75 posto zdravstvene potrošnje, a 25 posto financira se iz dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja (privatni osiguratelji i osiguranici osobno). U Hrvatskoj se iz privatnih izvora financira oko 16 posto zdravstvene potrošnje, no kako je uloga privatnih osiguratelja niska, većinu tog iznosa plaćaju građani. U Uniji na vlastitu potrošnju otpada malo veći postotak - 17,5 posto ukupne zdravstvene potrošnje, ali i uloga privatnih osiguratelja znatno je veća (oko 7,5 posto). Reformom bi se stoga trebali stvoriti bolji uvjeti za razvoj dobrovoljnog osiguranja kako bi se ojačao udio privatnih osiguravatelja u financiranju zdravstvene potrošnje građana Hrvatske.

„U Europi postoje različiti modeli financiranja zdravstvene zaštite građana, kao i različiti modeli sudjelovanja građana u tom financiranju. Ne možemo uspoređivati sustav dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj s europskim kad je riječ o konkurentnosti", smatra Dulibić naglašavajući pritom da se često zanemaruje da je prošlo samo 17 godina od razvoja hrvatskoga dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja. Prvi specijalizirani zakon koji regulira to područje na snazi je od 2006. godine, a već su u tako kratkom razdoblju komercijalni osiguravatelji u 2010. ostvarili više od 258 milijuna kuna bruto premije. Neposrednim plaćanjem pojedinih zdravstvenih usluga mimo osiguranja, kao i neposrednom kupnjom različitih lijekova i pripravaka, taj iznos raste na više od milijardu kuna.

„U ukupnom trošku zdravstvene zaštite povećat će se broj osiguranika dodatnog osiguranja i davati prednost takvom osiguranju u odnosu na pojedinačna rješenja. Rast dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja, kao u europskoj praksi, tek slijedi", rekla je predsjednica Uprave Croatia zdravstvenog osiguranja Vesna Dulibić.

Stalan rast premije

Članstvo u EU ne mora nužno značiti potrebu promjene sustava zdravstvenog osiguranja, kako obveznog tako i dobrovoljnog. I u EU postoje različiti modeli financiranja zdravstvene zaštite građana, pa i različiti modeli sudjelovanja građana u tom financiranju. Sve je više komercijalnih društava za osiguranje koja se bave dobrovoljnim zdravstvenim osiguranjem i koja su našla svoje mjesto na tom tržištu. To pokazuje i stalan rast premije. Osim Croatia zdravstvenog osiguranja još 13 osiguravajućih društava nudi jedan od oblika dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja, konkurencija je iz dana u dan sve veća.

Šoštarić nam je rekla kako smatra lošim što su prošle godine ukinute porezne olakšice za dobrovoljna osiguranja, što je utjecalo na prodaju tih neobveznih osiguranja. Kao problem navodi i izdavanje dopusnica liječnicima za rad u privatnim ustanovama. Kaže kako je postojeći pravilnik prouzročio nejednakosti jer su neki ravnatelji bolnica izdavali dopusnice, a nekih nisu. Posljedice stoga djelomice osjete i osiguravajuća društva jer su određene privatne poliklinike ostale bez usluga specijalista koji nisu dobili dopusnice za rad.