Poznato je da su osobe s povijesti alkoholizma u obitelji i same izložene većem riziku od ove ovisnosti. U studiji su promatrane osobe u čijoj obitelji je dijagnosticiran alkoholizam tipa I, no te same osobe problema sa alkoholom nisu imale.

Alkoholizam tipa I je manje ozbiljan tip alkoholizma od onoga tipa II, ali je češći i sa sobom nosi snažan genetički rizik.
Istraživači su učesnicima studije, njih 51, sa i bez povijesti alkoholizma u obitelji, davali ekvivalent od tri alkoholna pića dnevno ili placebo.

Prema rezultatima, alkohol je imao jače stimulativno djelovanje na osobe koje nemaju problema sa zlouporabom alkohola, ali u povijesti bolesti njihove obitelji stoji alkoholizam, nego osobe bez povijesti alkoholizma u obitelji. Autori smatraju da njihovi rezultati navode na zaključak da čak i djeca alkoholičara tipa I mogu naslijediti neke karakteristike koje utječu na to kako se osjećaju nakon konzumacije alkohola, što u konačnici može rezultirati povećanim rizikom za zlouporabu alkohola.