Cilj Usporediti dvostupanjsku i četverostupanjsku nastavnu tehniku osnovnog održavanja života. Drugi cilj bio je odrediti koliko se samoprocijenjeno znanje studenta podudara s njihovim stvarnim znanjem.

Postupci Istraživanje je uključilo 126 studenata prve godine studija medicine u Ljubljani u akademskoj godini 2009/2010. Studenti su podijeljeni u 10 skupina, od kojih je 5 učilo dvostupanjsku, a drugih 5 četverostupanjsku tehniku. Studenti su testirani odmah nakon tečaja,a upitnike su ispunili prije i nakon tečaja. Određivali smo apsolutne vrijednosti varijabli kompresije prsa i broj studenata koji je imao točnu izvedbu prema našim kriterijima. Rezultate smo analizirali t - testom za neovisne uzorke ili Mann-Whitney-U testom. Omjere smo uspoređivali χ² testom. Korelaciju smo određivali Pearsonovim koeficijentom.

Rezulati Između dvostupanjske (2S) i četverostupanjske tehnike (4S) nije postojala razlika u stopi kompresije (126±13 min^-1 vs 124±16 min^-1, P=0,180, t-test za neovisne uzorke), dubini kompresije (43±7 mm vs 44±8 mm, P =0,368, t-test za neovisne uzorke) i broju kompresija s točnim položajem ruku (79±32% vs 78±12, P =0,765, Mann-Whitney U-test). Ipak, studenti koji su učili prema četverostupanjskoj tehnici imali su značajno viši prosječni broj kompresija po minuti (70±13 min^-1 2S, 78±12 min^-1 4S, P =0,02, t-test za neovisne uzorke). Postotak studenata koji su imali sve točne varijable bio je isti (13% 2S, 15% 4S, P =0,741, χ² test). Nije pronađena korelacija između samo-procijenjenog i stvarnog znanja studenata (P =0.158, Pearsonov koeficijent =0,127).

Zaključak Četverostupanjska nastavna tehnika nije značajno unaprijedila kvalitetu kompresije prsa. Studenti su precijenili svoje znanje nakon tečaja.  

Matej Jenko, Maja Frangež, Aleksander Manohin