Kao što sam već rekla, savršeno smo stvoreni. I trebali bi pokušat tretirati jedan takav organizam u savršenim uvjetima.

Prvo jedna savršena trudnoća: trudnica s idealnom prehranom, čistom vodom, idiličnom okolinom lišenom stresa i raznih zagađivača. Onda, porod bez trauma, nikakvo pljeskanje po stražnjici, pranje i vaganje. Samo mir i tišina i mali odmor na grudima majke. Pa dojenje i mlijeko majke koja jede zdravu, prirodno uzgojenu hranu. Šetnje po čistom zraku, bez automobila i buke, fina hrana od organski uzgojenih biljaka i isti takvi sokovi. Bez šećerenog čaja usred noći da dijete prestane plakati. Pa bez buke televizora, nasilja i političara; samo Bach, Mozart, Strauss.

Bez Wagnera i Verdija. Previše nasilja.

Pa udobna kuća i mirni roditelji, pravilna ishrana i puno vode, idealno obrazovanje i kontrolirana okolina. Svakodnevna briga, skrb, puno ljubavi i razumijevanja.

Što bismo dobili?

Pa vjerojatno – savršeno zdravog kretena.

Jer, ako gledamo bliže ili dalje u povijest ili evoluciju, ljudski rod nikada nije imao niti približno idealne uvjete. Do prije 15 minuta smrtnost rodilja je bila 20 %, a djece 25%. Čista voda i kontrolirana ishrana? Ma, dajte!

Sasvim darvinovski (pojednostavljeno, naravno) preživio si ako si bio dovoljno jak da preživiš.

Bogat i siromašan, žensko ili muško, u dolini ili na brdu.

Preživiš! Ili ne…

A ako preživiš, boriš se za život svaki dan, sat i minutu.

Nemilosrdno! Ali ljudi su tako živjeli tisućama godina.

Sada je puno bolje. Imamo sjajne životne uvjete, grijanje i hlađenje, zakonsku i medicinsku zaštitu, strojeve, znanje, protokole, iskustvo, stručnjake, kompjutore, programe, ultrazvuk, turbo pogon, ministre, subspecijaliste, svog liječnik ili više njih, drugo mišljenje, treće mišljenje, časopise (tisuće), istraživanja i studije, lijekova na vagone, Internet i sve znanje svijeta.

Jedino ne znamo zašto sve to imamo?

Mislim, stvarno. Poznajem nekoliko osamdesetogodišnjaka, neki su mi i pacijenti, uglavnom su u sasvim dobrom stanju pa se pitam: kako su samo preživjeli i doživjeli svoju dob?

Pola života bez antibiotika, nestašice, glad, žeđ, zime i ljeta, ratove (barem dva svjetska), stranke, politike, ekstremiste, susjede, obitelj, djecu, unuke i praunuke, penzije, poskupljena, inflacije, svjetska i europska prvenstva u nogometu...

A ni upaliti kompjutor ne znaju.

Mislim, sa svojim znanjem, preventivom, kurativom, napretkom medicine i općenito znanosti, ja mogu računati na barem 90 godina života.

A do tada će se steći još silno znanje o zdravlju i dugovječnosti.

Pa možda doživimo i 100 ili 120 godina. Zašto ne?

Nije to znanstvena fantastika. Jednostavno, ako danas žive ljudi stari 70, 80 i više godina, mi sigurno možemo duže.

Jer, svijet je predivan i fantastičan, toliko toga treba vidjeti i toliko ljudi upoznati, knjiga pročitati, filmova pogledati, seksa isprobati, hrane kušati, vina popiti (ali umjereno), pjesama otpjevati i šetnja odšetati, da je jedan, prosječno dugačak životni vijek, prekratak.

Treba biti duži. Puno duži.

U tom smislu, treba prestat pušiti. Ili barem smanjiti na pola? Ne?

I jesti zdravu hranu. Piti čistu vodu, a manje alkohola i šećerenih sokova. Smanjiti buku. Izbjegavati stres (ako je moguće), loše vijesti i katastrofične najave (sasvim moguće). Loš humor, loš zrak i loše ljude. Dugo sjedenje, nerviranje, negativan stav i negativne riječi, negativne ljude i negativan posao i ....

Pitate zašto?

Jer ako ne znate točno zašto bi živjeli još 75 godina onda baš niste zadovoljni sa sadašnjim stanjem pa to neminovno znači da to stanje treba promijeniti.

Ili zapaliti sljedeću cigaretu.

Jer ako mislite da je normalno da vas s 50 godina sve boli, nije!

I ako mislite da ste sa 65 godina stari, niste!

A tako mislite jer ne želite misliti drugačije!

Pa se opet pitamo: zašto?

Jer, kad saznate zašto, onda možemo prijeći na kako.