Demencija postaje sve veći problem modernoga društva zbog produljenja životne dobi pučanstva.

Definira se kao neurološki sindrom koji se sastoji od poremećaja kognicije dovoljno teškoga da poremeti svakodnevno funkcioniranje bolesnika. Incidencija i prevalencija demencije raste sa starenjem stanovništva. Vaskularna je demencija najčešći oblik demencije u starijih osoba, odmah nakon Alzheimerove demencije. Izrazom vaskularna demencija identificiraju se bolesnici s teškim kognitivnim poremećajem zbog cerebrovaskularne bolesti, bilo nakon većeg ishemijskoga ili hemoragijskoga moždanog udara, lakunarnih i mikroskopskih kortikalnih infarkta, ili zbog srčanih i cirkulacijskih bolesti koje uzrokuju infarkte u bijeloj tvari. Blagi kognitivni poremećaj smatra se najranijom kliničkom manifestacijom Alzheimerove demencije, a sličan je koncept predložen za vaskularnu demenciju, nazvan vaskularni blagi kognitivni poremećaj (engl. vascular mild cognitive impairment –VaMCI).

Koncept VaMCI-ja obuhvaća bolesnike s klasičnim vaskularnim čimbenicima rizika i stanovitim stupnjem kognitivnog poremećaja, ali ne s demencijom. Izraz vaskularni kognitivni poremećaj (engl. vascular cognitive impairment - VCI) odnosi se na sve oblike od blagoga do teškoga kognitivnog poremećaja, koji su udruženi s vaskularnim oštećenjem, ispunjavali oni kriterije za vaskularnu demenciju ili ne. Taj oblik poremećaja uključuje one koji boluju od kognitivnih disfunkcija udruženih s moždanim udarom, višestrukim kortikalnim infarktima, višestrukim supkortikalnim infarktima, tihim infarktima, strateškim infarktima, bolešću malih krvnih žila s oštećenjima bijele tvari i lakunarnim infarktima. Napredovanje vaskularnoga blagog kognitivnog poremećaja u vaskularnu demenciju moglo bi se vjerojatno spriječiti odgovarajućim preventivnim mjerama i liječenjem vaskularnih čimbenika rizika. Time bi vaskularna demencija bili jedina demencija koja se može prevenirati i liječiti.