• Hrvatsko farmaceutsko društvo očituje se prema javnosti na vijest objavljenu na t-portalu s naslovom "Zemlja apsurda- Ljekarne vam ovo naplaćuju, a ne smiju!". Osuđujemo svako neistinito ili neargumentirano nanošenje štetu ugledu ljekarničke struke u Hrvatskoj. Magistri farmacije obavljajući stručno i časno svoju djelatnost u hrvatskim ljekarnama izdaju uvijek i bez naplata (ili iznimno uz naplatu iznosa određenog od strane HZZO-a) sve lijekove s „odobrene Liste lijekova HZZO“ na propisan i ispravan recept koji je izdao ugovorni liječnik HZZO. 
• Naznačeni problem nemogućnosti izdavanja lijekova osiguranicima u Hrvatskoj isključivo je „administrativne prirode“, zbog ograničavajućih propisa HZZO u smislu prava na propisivanje na recept HZZO liječnicima koji pružaju hitnu medicinsku pomoć. U slučaju da liječnik nije propisao recept osiguraniku na teret HZZO magistar farmacije mora sukladno važećim propisima u Hrvatskoj izdati lijek na "privatni" recept uz naplatu i izdavanje računa (Opći porezni zakon, Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom, Zakon o PDV i dr.). 
• Novi ministar zdravlja doc. dr. sc. Dario Nakić je, nasreću, odmah prepoznao ovu problematiku i krenuo u rješavanje problema okupivši sve relevantne sudionike u posebnu radnu skupinu za reformu hitne medicine, uključujući i predstavnika ove struke, te se ubrzo očekuje da će pacijenti u praksi moći na neometani i pojednostavljeni način dobiti lijek na liječnički recept na teret HZZO-a, neovisno je li ga propisao liječnik na razini primarne zdravstvene zaštite ili drugim razinama zdravstvene zaštite, a posebice kada se radi o pružanju hitne medicinske skrbi. 
• Kodeks ljekarničke etike i deontologije obvezuje svakog magistra farmacije da svoj život i svoju struku posveti dobrobiti i zdravlju čovjeka, te da svoje znanje i umijeće, uvijek primjenjuje časno, savjesno i dostojanstveno, stavljajući na prvo mjesto interes pacijenata.

Hrvatsko farmaceutsko društvo na ovaj se način očituje na objavljenu vijest s naslovom "Zemlja apsurda- Ljekarne vam ovo naplaćuju, a ne smiju!". U članku se navodi pritužba čitatelja tportala (slučajevi nisu precizno navedeni i opisani) kojima nije bilo jasno zašto recept za lijekove koji propiše liječnik hitne službe nije jednakovrijedan receptu koji propisuje liječnik primarne zdravstvene zaštite te zbog čega se mora platiti tako propisan lijek?

Članak je iznio već postojeću i već duže poznatu problematiku i apsurd u pružanju zdravstvene zaštite i skrbi nad pacijentima, ali obzirom da u njemu nisu navedene precizne informacije i konkretni slučajevi, iz naslova i  teksta doima se da ljekarne sebi privređuju financijsku korist na nemoralan, neetičan i protuzakonit način, te HFD osuđuje svako neistinito i neargumentirano nanošenje štetu ugledu ljekarničke struke u Hrvatskoj.  Ukoliko je cjelovitim iznošenjem slučajeva utvrđeno da je na bilo koji način počinjen prekršaj uz nanošenje štete pacijentima, tada je uvijek potrebno očitovati se uz cjelovite informacije nadležnim tijelima i takve slučajeve sankcionirati.

Svaki ljekarnik, kao visokoobrazovani zdravstveni djelatnik u javnoj zdravstvenoj službi, složit će se kako u svakodnevnoj praksi susreće mnogobrojne pacijente koji ne razlikuju povijest bolesti, tzv. "privatni" recept i recept na teret obveznog zdravstvenog osiguranja. Po postojećoj regulativi, ljekarnik ne smije izdavati lijekove na povijest bolesti s hitne medicinske pomoći, a štoviše se u istom članku navodi da su "u Direkciji HZZO-a izjavili kako liječnici u bolničkoj hitnoj službi ne mogu propisivati lijekove na recept, kao što nikada nisu dosad."

U praksi je zaista moguće da pacijent dođe u dežurnu ljekarnu isključivo s povijesti bolesti, te u tom slučaju ljekarnik ima pravo odbiti izdavanje lijeka pacijentu samo na temelju povijesti bolesti (bez obzira je li liječnik u povijesti bolesti propisao lijekove), a ukoliko je lijek propisan na tzv. "privatni recept" dužnost ljekarnika je lijek naplatiti u cjelokupnom iznosu uz izdani račun, u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske. HZZO na žalost svojim propisima jasno definira da osigurana osoba nema pravo na naknadu troškova obavljene zdravstvene zaštite na teret obveznog zdravstvenog osiguranja ako je lijekove s Osnovne liste lijekova i Dopunske liste lijekova nabavila, odnosno kupila mimo postupka utvrđenih Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava na obvezno zdravstveno osiguranje i drugim općim aktima HZZO-a (npr. kupila lijek bez da je od izabranog doktora dobila propisani recept).

I sam HZZO-a je autorima članka dodatno objasnio da postoje situacije u kojima osiguranik mora ipak platiti lijek koji je propisao liječnik hitne službe, npr. kada "pacijenti nakon otpuštanja iz hitne službe odlaze u ljekarnu po lijek i plaćaju kako bi imali potrebnu terapiju do početka rada njihova izabranog doktora u mjestima gdje nije organizirano posebno dežurstvo primarnog liječnika". Tu želimo posebno istaknuti važnu ulogu ljekarne kao važne točke u zdravstvenom sustavu u lokalnoj zajednici, kako bi pacijent imao neometanu dostupnost lijeku i potrebnoj zdravstvenoj skrbi.

Moglo bi se iz svega navedenog zaključiti da ljekarnik radi pacijentu- uslugu, a ne da mu nanosi financijsku štetu. Svaki potrebiti pacijent ili roditelj koji je noć s djetetom proveo na hitnoj, svjestan je doprinosa i zdravstvene skrbi ljekarnika kada mu je izdan lijek u dežurnoj ljekarni!

Izdavanje lijeka je postojećim zakonskim propisima definirano kao prodaja lijeka krajnjem korisniku u prometu na malo lijekovima, te se provodi u okviru ljekarničke djelatnosti u javnoj zdravstvenoj službi, što jasno ukazuje da lijek, kao i svaka liječnička ili ljekarnička usluga, imaju svoju definiranu financijsku vrijednost te da se lijek ne može izdati "besplatno"- ili ga plaća osiguravatelj, ili troškove snosi sam pacijent, a pri tome mora biti obvezno izdan račun.

Evidentno je da problemi u svakodnevnoj praksi postoje zbog trenutačnog pravnog okvira izdavanja lijekova u ovakvim situacijama (ljekarne su dovedene do apsurda da pacijentu ne mogu izdati lijekove kada je u ovakvim slučajevima potrebno!), ali se ni u kojem slučaju ne može krivnja, a kamoli ostvarivanje namjerne financijske koristi, pripisati ljekarnama koje su izdale potrebiti lijek pacijentima.

Ujedno je komentar u kojem se navodi da se "gubi dodatno vrijeme na odlazak (obiteljskom) liječniku zbog administrativnih, a ne zdravstvenih razloga" za širu stručnu raspravu jer je upravo liječnik obiteljske medicine (ili pedijatar u slučaju djece, ginekolog,..) onaj kojem se prvom mogućom prilikom pacijenti trebaju javiti radi zdravstvenih razloga i nadzora razvoja situacije, pa i nakon hitne medicinske skrbi.

Novi ministar zdravlja doc. dr. sc. Dario Nakić je, nasreću, odmah prepoznao ovu problematiku i krenuo u rješavanje problema okupivši sve relevantne sudionike u posebnu radnu skupinu, uključujući i predstavnike ove struke. Štoviše, argumentacija i prijedlozi  predstavnika struke pri radnoj skupini Ministarstva zdravlja dobro su prihvaćeni pa se očekuje žurno rješavanja ovog problema opskrbe i dostupnosti lijekova. Na taj način očekuje se vrlo brzo da će pacijenti u praksi moći na neometani i pojednostavljeni način dobiti lijek na liječnički recept na teret HZZO-a, neovisno je li ga propisao ugovorni liječnik HZZO na razini  primarne zdravstvene zaštite ili drugim razinama zdravstvene zaštite.

Dakle, zdravstveni sustav je po stavovima svih njegovih sudionika evidentno nesavršen i zahtijeva višesmjerni dijalog u rješavanju problema, obzirom da svi njegovi sudionici, pa tako i ljekarnici, imaju jednaki cilj: osigurati neometanu dostupnost lijekovima pod nadzorom magistara farmacije uz najkvalitetniju zdravstvenu zaštitu na svim razinama.

Nažalost, ovakvim člancima s krivim prikazom stanja i argumenata  nanosi se nepopravljiva šteta ljekarničkom zvanju i lažno se proziva ljekarnik za privređivanje financijske koristi, dok je istina potpuno suprotna- ljekarnik je na vlastitu odgovornost omogućio pacijentu da dobije lijek kojeg mu je preporučio liječnik, iskazujući potpuno razumijevanje i ljudskost za situaciju u kojoj se pacijenti nalaze!

Kodeks ljekarničke etike i deontologije obvezuje svakog magistra farmacije da svoj život i svoju struku posveti dobrobiti i zdravlju čovjeka, te da svoje znanje i umijeće, uvijek primjenjuje časno, savjesno i dostojanstveno, stavljajući na prvo mjesto interes pacijenata. Ovakvi neprovjereni ili nepotpuni napisi ostavljaju traga na plemenitost ljekarničkog poziva i važnu ulogu ljekarnika u hrvatskom zdravstvenom sustavu, te dugoročno štete cjelokupnom doprinosu zdravstvenih djelatnika u društvu, kojima je životna i profesionalna misija- biti u službi zdravlja i dobrobiti naših pacijenata!