Uvod

Ljudska je seksualnost još uvijek tabu tema pa djeca najveći broj informacija o seksualnosti dobivaju putem medija, televizije, novina, Interneta te od vršnjaka. Te su informacije vrlo često skromne, netočne i nerealne. Stoga je potreba za edukacijom, savjetovanjem te dobivanjem valjanih i ispravnih informacija o seksualnosti neophodna za djecu i mlade, posebice adolescente.

Burne adolescentske godine

Adolescencija je razdoblje mijenjanja, prelaska iz jedne životne faze u drugu, kada osoba iz razdoblja djetinjstva postepeno ulazi u fazu odrasle osobe. Kroz te promjene često se prolazi burno. Početak adolescencije uglavnom je određen biološkim značajkama osobe, a za završetak postoje socijalni kriteriji zrelosti, kao npr. osamostaljivanje od roditelja, završetak naobrazbe, zapošljavanje, formiranje obitelji.

U adolescenciji dolazi do pomaka pažnje od obitelji prema grupi vršnjaka. Mladi su pri tome spremni na odustajanje od vlastitih želja ili stavova za volju grupe. Pritisci vršnjaka mogu biti različiti, od načina provođenja slobodnog vremena pa sve do toga da se u grupi podijeli i ono što je nedopušteno ili nepoželjno, kao eksperimentiranje alkoholom ili drogama. Neprepoznavanje rizika i nepriznavanje mogućnosti da se i njima mogu dogoditi neugodne stvari još su jedna karakteristika adolescencije.

Rizično seksualno ponašanje

Definiramo li ga kao vjerojatnost negativnog ishoda određenog seksualnog kontakta, seksualni se rizik, odnosno rizici, mogu podijeliti u tri skupine:

a) neželjena maloljetnička trudnoća

b) infekcije spolno prenosivim bolestima (SPB)

c) seksualna viktimizacija, iskustvo nasilja, prijetnja nasiljem 

Rizično seksualno ponašanje (RSP) označava svaku seksualnu praksu koja uključuje određenu vjerojatnost ishoda koji su prethodno navedeni.

Rizik od spolno devijantnog ponašanja ovisi o karakteru osobe, temperamentu, stavovima i vjerovanjima, socijalnom podrijetlu, stupnju obrazovanja, kulturnim normama, utjecaju grupe i slično.

Adolescente obilježava naglašena potreba za seksualnim eksperimentiranjem u kojem se počinje oblikovati njihovo seksualno ˝ja˝. Fragmentarna informiranost, odnosno manjkavo znanje o spolnosti i pripadajućim rizicima jedno je od temeljnih obilježja adolescencije. Adolescenti često snažno vjeruju u vlastitu "neranjivost", stoga ili podcjenjuju rizike ili ih posve ignoriraju ("meni se ništa loše ne može dogoditi˝).

Prema godišnjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj gotovo svake godine rodi oko dvije tisuće djevojaka u dobi od 15 do 19 godina te ima oko 4700 legalnih pobačaja.

Bitno je naglasiti, točnije apelirati, da se pobačaji prestanu koristiti kao oblik kontracepcije, posebno zato što postoje razna savjetovališta, udruge te školska medicina gdje se mladi mogu educirati i informirati.

Spolno prenosive bolesti

Spolno prenosive bolesti (SPB) jesu zarazne bolesti uzrokovane različitim uzročnicima, no razmatraju  se zajedno jer je seksualni kontakt epidemiološki važan, iako ne i jedini način na koji se bolest može prenijeti. Globalni su javnozdravstveni problem zbog epidemijske proširenosti, mnogobojnih komplikacija koje izazivaju te golemih troškova koje zdravstveni sustavi i pojedinci izdvajaju za njihovo liječenje. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije godišnje se u svijetu registrira 250 milijuna novih slučajeva spolno prenosivih bolesti, od čega oko sedam milijuna novih HIV pozitivnih osoba te oko 2,5 milijuna novoregistriranih infekcija virusom B hepatitisa.

Aktualno stanje spolno prenosivih bolesti u nas može se procijeniti prema podacima Epidemiološke službe Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koja prikuplja izvješća o oboljelima od zaraznih bolesti u cijeloj zemlji. Klasične spolno prenosive bolesti potisnute su i rijetke, a AIDS i HIV-infekcije drže se 27 godina od pojave prvih slučajeva pod kontrolom i na niskoj razini učestalosti.

Ovdje vrijedi napomenuti da intaktne i zdrave sluznice koje u punoj mjeri luče prirodne sluzničke izlučevine, enzime i dr. i održavaju povoljnu kiselost čine prirodnu barijeru prodoru mikroorganizama i nastanku spolno prenosivih bolesti. Također, poznato je da se sluznice mogu više ili manje uspješno mehanički zaštiti, na primjer sredstvima mehaničke kontracepcije.

Što se tiče mogućnosti zaraze, sve su dobi i oba spola fiziološki podjednako podložni, no dobna raspodjela je posve nejednolika jer odražava razdoblje spolne aktivnosti ljudi te su rijetki bolesnici u dječjoj ili starijoj dobi. Također se uočava različit udio spolova među oboljelima. To je, s jedne strane, zbog različite ekspresivnosti bolesti i jačine smetnji u muškaraca ili u žena (na primjer, kod gonoreje bolesnici su pretežito muškarci) ili zbog razlika u anatomiji urogenitalnog sustava (nespecifične urogenitalne infekcije i zdjelična upalna bolest češće su kod žena, između ostalog zbog anatomske pozicije i kratkoće uretre). Nadalje, većem broju i širenju pogoduje visoka učestalost spolnih odnosa s raznim partnerima (promiskuitet, prostitucija).

Nepovoljan čimbenik je i nepostojanje efikasnog liječenja (više izraženo kod virusnih spolnih bolesti), a i odsutnost sustavnih mjera prevencije i suzbijanja.

Nepovoljno djeluje neobaviještenost i neprosvijećenost ljudi te nepoznavanju i odsutnost higijenskih navika i postupaka, uključujući spolnu higijenu. Na koncu, izravan čimbenik je i negativan društveni stav koji je svakako neopravdan. Radi se o jednoj od ljudskih bolesti i nedaća koje vrijedi sprečavati, a negativan stav društva bolesnike odbija od traženja zdravstvene zaštite i liječenja što povećava mogućnost zaraze. 

Najčešća spolna bolest: humani papilomavirusi (HPV)

HPV je najčešća spolno prenosiva bolesti. Smatra se da je oko 75 posto žena (spolno aktivnih) pozitivno na virus HPV-a, no to ne znači aktivnu bolest. Također, više od 30 posto spolno aktivnih adolescenata pozitivno je na HPV. Prenosi se uglavnom spolnim putem, dok su ostali načini prijenosa (kontaktom sluznica) rijetki. Danas je HPV praktički jedini virus za kojega se sigurno zna da bi u konačnici mogao uzrokovati malignu bolesti. Edukacijom, spolno odgovornim ponašanjem, probirom i sviješću o potrebi redovitih pregleda kod liječnika (ginekologa, dermatologa) te cijepljenjem protiv HPV-a u adolescentnoj dobi, može se bitno smanjiti posljedice koje taj virus ima na ljudski organizam te spriječiti bolest.

Što su humani papilomavirusi (HPV)?

Humani papilomavirusi (HPV) vrlo su različita grupa DNA-virusa s posebnim biološkim karakteristikama.  Mnogobrojni tipovi ovih virusa i kompleksan prirodni tijek infekcije stvaraju probleme u razvoju zadovoljavajućih dijagnostičkih testova i njihovoj primjerni u kliničkoj praksi. Najvažnija posljedica infekcije HPV-om je karcinom vrata maternice te je najnoviji razvoj u dijagnostici ove infekcije usmjeren direktno na prevenciju ovog karcinoma. Procjenjuje se da  u svijetu godišnjeg javlja oko 500.000 novih slučajeva karcinoma maternice.

Nobel za otkriće povezanosti između virusa i tumora

Njemački znanstvenik Harald zur Hausen dobio je Nobelovu nagradu za medicinu 2008. godine jer se početkom 1970-ih nije priklonio nekad općeprihvaćenom mišljenju da rak grlića maternice izaziva virus Herpes simplex tip 2, nego vjerojatnije genitalni papiloma virusi.

Mogu li svi tipovi HPV-a uzrokovati rak?

Postoji više od 150 tipova HPV-a, a četrdesetak ih je spolno prenosivo. Neki od spolno prenosivih će uzrokovati genitalne bradavice, a neki su kancerogeni. Tipovi virusa označeni brojevima 16 i 18 uzrokuju 70 posto svih slučajeva raka vrata maternice, dok tip 16 uzrokuje i 85 posto analnih tumora. HPV može uzrokovati i rak stidnice, vagine te anusa.

Infekcija HPV-om može se razviti u bilo kojoj dobi, a ako se osoba zarazi vrlo rano, to može biti posebno opasno jer virus ima više vremena za izazivanje štete u organizmu, što na koncu može dovesti do raka. Faktor rizika za razvoj HPV infekcije je ranije stupanje u seksualne odnose.

Štite li kondomi od zaraze HPV-om?

Kondomi smanjuju rizik prijenosa infekcije papiloma virusom, ali se infekcija može prenijeti i kontaktom kože na kožu i sluznica na sluznicu, kao i doticanjem prstima.

Muškarci/mladići imaju jednake šanse zaraziti se HPV-om kao i žene/djevojke. Kad se virus prenosi seksualnim putem, može inficirati genitalno područje muškaraca, uključujući kožu na i oko penisa, mošnji i anusa.

Dijagnostika HPV-a

PAPA test otkriva prisutnost virusa HPV-a koji je počeo uzrokovati promjenu na grliću maternice prije nego dođe do raka. Nažalost, od raka vrata maternice u Hrvatskoj oboli više od 400 žena na godinu, a zbog neredovitih pregleda više od 200 žena ne uspije na vrijeme izbjeći ili pobijediti tu smrtonosnu bolest. Dakle, uglavnom zbog nemara, rak grlića maternice još uvijek odnosi oko 100 života godišnje.

Kakva je sigurnost cjepiva?

Danas se za zaštitu od HPV infekcije koristi cijepljenje. Postoje dvije vrste cjepiva, dvovalentno i četverovalentno, a od 2015. godine i deveterovalentno cjepivo. Sva navedena cjepiva su klinički ispitana i u upotrebi su skoro deset godina. Cjepivo se pokazalo iznimno sigurnim. Ne postoje znanstveni dokazi da bilo koje od dva cjepiva, četverovalentno cjepivo ili dvovalentno cjepivo, uzrokuje neki medicinski problem. Kao i za sve lijekove, i kod cjepiva postoji mogućnost nuspojava ili alergijske reakcije, što svakako prije dobivanja cjepiva kod pojedinog pacijenta treba isključiti. Međutim, u deset godina upotrebe cjepiva, pri čemu je distribuirano i upotrijebljeno 205 milijuna doza u cijelom svijetu, nije bilo ni jedne ozbiljnije reakcije niti oštećenja zdravlja.

Kako promijeniti rizično seksualno ponašanje?

Temelj spolno odgovornog ponašanja jest da osoba počne razmišljati i djelovati racionalno i savjesno. Odgovorno se ponašanje uči, bilo kroz osobno iskustvo, bilo iz uzora. Ključno je da osoba osjeća da je sama sposobna inzistirati na svojim uvjerenjima („bez obzira na sve, inzistirat ću na uporabi kondoma“) i da shvaća uzroke i posljedice svog specifičnog ponašanja („koristim li hormonalnu kontracepciju, neću ostati u drugom stanju“). Osoba se treba zapitati je li u stanju provesti svoju odluku. Kakvo će sredstvo upotrebljavati mladi za zaštitu od neželjene trudnoće ovisi o motivaciji, informiranosti i stavu partnera, ali i dostupnosti i cijeni. Sprečavanje neželjene trudnoće i sprečavanje spolno prenosivih bolesti je nešto s čime mlade treba upoznati i savjetovati ih.

• Što je važno za spolno odgovorno ponašanje:

- stabilne veze

- odgađanje (preranog) početka seksualnog života

- smanjenje broja seksualnih partnera

- izbjegavanje seksualnog kontakta s osobom rizičnom na spolno prenosive bolesti

- podizanje svijesti EDUKACIJOM u općoj populaciji (stjecanje znanja, stavova, savjetodavni rad, preventivni pregledi)

- savjetovališta za mlade – besplatno i dostupno sa zajamčenom diskrecijom, bliskost s mladima, otvorenost, profesionalnost)

- redovita upotreba kondoma (upotreba ostalih metoda kontracepcije ne isključuje kondom)

- informacije: jasne, točne, provjerljive

Roditelji i djeca

Kada s djecom početi razgovarati o seksu i seksualnosti? To pitanje muči mnoge roditelje koji nisu sigurni da je to dijalog koji djeca žele. No stručnjaci ih opovrgavaju – nikad nije prerano, ali zato može biti prekasno. Roditelji trebaju prilagoditi rječnik, vrstu i količinu informacija dobi svoga djeteta i onda neće biti nerazumijevanja ili nelagode. Većina se roditelja oko djetetove četvrte godine susretne s pitanjem: ˝mama, kako sam se rodio/la?˝ U tom trenutku ne bi smjelo biti uzmaka, a čak i prije četvrte godine može se početi s objašnjavanjem pojedinih dijelova tijela, ako dijete pokaže interes, kažu stručnjaci.

Nakon pete godine polako bi trebalo krenuti s informacijama o promjenama tijela koje će nastati u pubertetu, a nakon devete godine, uvijek kad se ukaže prilika i dijete nešto pita, treba mu odgovoriti na najprimjereniji način. Naravno, roditelji ne bi smjeli zaboraviti zaštititi dijete od moguće pornografije na internetu jer to sigurno nije mjesto gdje bi djeca trebala dobivati informacije. Ne treba zaboraviti ni da je pravo vrijeme za prvi odlazak ginekologu za djevojčice početkom stupanja u spolne odnose, a nakon šesnaeste godine uputno je češće razgovarati o sigurnoj zaštiti tijekom spolnog odnosa.

No u praksi je to daleko od stvarnosti i, premda više od 40 posto tinejdžera želi razgovarati o seksu s mamom ili tatom, više informacija dobivaju od prijatelja ili iz medija te na internetu. Potrebno je razgovarati s djetetom o seksualnosti prije njegovog ulaska u pubertet.

Lako je moguće da će to biti najteži razgovor koji ćete imati s djetetom! Seksualnost je zasigurno jedna od težih tema i velik se broj roditelja osjeća nelagodno pri samoj pomisli da započne razgovor o tome sa svojom djecom.

Roditelji često izbjegavaju otvoreni razgovor sa djecom

Djeca koja osjećaju da mogu slobodno razgovarati s roditeljima o spolnosti – jer njihovi roditelji otvoreno razgovaraju o tome i pažljivo ih slušaju – imaju manju vjerojatnost da započnu u tinejdžerskim godinama s rizičnim ponašanjima.

Savjet roditeljima: potrebna je kontinuirana komunikacija s djecom

Razgovor o seksualnosti je važna tema pa taj razgovor ne može biti izdvojeni dio izvan opće komunikacije s djetetom. Neka to bude kontinuirani proces. Ne treba odgađati razgovor o seksualnosti već ga je potrebno prilagoditi djetetu. Razgovor mora biti pogodan za dijete koje u ovoj dobi zna više i vjerojatno ima više pitanja. Roditelji ne trebaju brinuti ako ne znaju baš sve odgovore na djetetova pitanja jer ono što znaju manje je bitno od načina na koji odgovaraju. Ako roditelji djetetu prenesu poruku da ne postoje teme, uključujući seks, koje su zabranjene u njihovom domu, sve ostalo će biti lakše.

Adolescenti imaju potrebu biti odrasli i samostalni, stoga roditelji trebaju izbjegavati davanje savjeta i govoriti „svisoka“. Neka prvi razgovor radije bude usmjeren na stvari koje brinu roditelje, na djetetove vršnjake, stavove o seksualnosti kod mladih i odraslih i sl. Roditelji trebaju djeci objasniti vlastiti stav. Važno je da dijete nauči biološke činjenice o seksualnosti, no još je važnije da shvati kako seksualni kontakt uključuju osjećaje, brigu i odgovornost. Roditelji trebaju razgovarati o važnosti međusobnog upoznavanja i vezama. Djeci ne treba uskraćivati informacije. Nekim roditeljima neugodno je razgovarati o seksu s djetetom suprotnog spola. Općenito, najbolje je da s djetetom razgovara onaj roditelj koji se osjeća spremnim za takav razgovor.

Zaključak

Roditelji trebaju biti otvoreni i podijeliti s djetetom svoje vrijednosti, svoja razmišljanja i zabrinutost te naglasiti da je poštivanje različitosti važno. Roditelji ponekad moraju prihvatiti činjenicu da dijete ne želi razgovarati s njima. U tom slučaju ne treba ih prisiljavati ili navaljivati jer neće ništa postići. Roditelji tada mogu pribaviti edukativne knjige, letke i slično ili ponuditi djetetu razgovor s nekom stručnom osobom. Od stručnjaka mladi očekuju da budu dostupni, bliski s mladima, otvoreni i profesionalni, a metoda koju zagovaraju jesu razgovori u malim grupama. Korištenje vršnjaka edukatora kao provoditelja programa pokazalo se korisnim, ali ne i dovoljnim. Vršnjaci edukatori djeci i mladima čine programe zanimljivijima i dinamičnijima, no intervencija i nadzor profesionalaca opetovano se pokazala nužnom.

Literatura

1. Džepina M. i Prebg Ž. (1991) Zaštita reproduktivnog zdravlja adolescenata. Liječnički vjesnik 113:136-139
2. Foshee V,Bauman K. (1992).Gender Stereotyping and adolescent Sexual Behavior:A Test of temporalOrder,Journal of Aoolied SocialPsychology 22:1561-1579
3. Grujić-Koračin, Džepina M, Beluhan A.(1993)Spolno ponašanje hrvatske mladeži i njen odnos prema kontraceopciji.Gynaecol.Perinatol.3 145-150
4. Orr D, Langfeld L (1993) Factors Associated with Condom Use by Sexually Active Male Adolescents at Risk for SDT. Pediatrics 91:873-879
5. Fortenberry JD, Brizendine EJ, Katz BP, et al. The role of self-efficacy and relationship quality in partner notification by adolescents with sexually transmited infections Arch Pediatr AdolescMed.2002;156:1133-1137
6. Decker MR, Miller E, McCauley HL et al. Intimate partner violence and partner notification af sexually transmitted infections among adolescent and young adult family planning clinic patients. Int J STD AIDS.2011;22:345-347
7. Tu W,BatteigerBE,Wiehe S,et al Time from first intercourse to first sexually transmitted infection diagnosis among adolescent women,Arch Peddiatr Adolesc Med.2009;1106-1111
8. Whittington WL, Kent C, Kissinger P, et al. Determinants of persistent and recurrent Chlamidia trachomatis infection in young women:Results of a multicenter cohort study. Sex Transm Dis.2001;28:117-123
9. Burstein GR,Eliscu A,Ford K, et al.Expedited partner therapy for adolescents diagnosed with chlamydia or gonorrhea:Aposition paper of tehe Society for Adolescent Medicine.J Adolesc Health.2009;45:303-309
10. Global Health Volunteers:Educating for Change, Laura A. Stokowski, RN,MS/January 212,2015.(www.medscape.com/viewarticle/838138_print)
11. Teen Pregnancies Plummet With Free Contraception,Education, Beth Skwarecki, October 02,2014. (www.medscape.com/viewarticle/832686_print)
12. Goldenthal KL, Pratt DR: Preventive Human Papillomavirus (HPV) Vaccines-regulatory briefing document on endpoints vaccines and related biological products advisory committee meeting November 28 and 29, 2001.2001. http://www.fda.gov/ohrms/dockets/ac/01/briefing/3805b_01.htm (accessed 2013 june 14)
13. Food and Drug Administration.Highlights of prescribing information. Cervarix(human papillomavirus bivalent(types 16,18)vaccine,recombinant).Silver Spring,MD; US Depertment ogžf Health and Human Services;Food and Drug Administration;2009.Avilable at http://wwwfda.gov/downloads/BiologicsBloodVaccines/Vaccines/ApprovedProducts/UCM186981.pdf