Mukormikoza

Mukormikoza je zajednički naziv za infekcije koje uzrokuju plijesni iz roda Mucorales, najčešće Rhizopus, ali i Mucor, Rhizomucor, Absidia, Cunninghamella i druge (1). Simptomi ove infekcije najčešće uključuju prisustvo nekrotičnih lezija u nosu i nepcu s gnojnim iscjetkom, bolovima, vrućicom, a ponekad i celulitisom orbite, neurološkim ili respiratornim simptomima. Rinocerebralna mukormikoza je najčešći oblik ove infekcije, a javlja se osobito često u imunokompromitiranih, neutropeničnih bolesnika s loše kontroliranim dijabetesom i onih koji primaju deferoksamin. Za postavljanje dijagnoze neophodan je pažljiv pregled uzoraka tkiva u kojem se tipično nalaze velike neseptirane hife nepravilnog promjera koje se granaju. Kulture nerijetko budu negativne pa i kad su hife jasno vidljive u tkivu. Za postavljanje dijagnoze, primarno je potrebno klinički posumnjati na ovu infekciju. Uz zbrinjavanje osnovne bolesti, liječi se amfotericinom B i kirurškom resekcijom kada je ona moguća (2).

Kriptokokoza

Liječenje kriptokokoze dijeli se u fazu početnog liječenja koje traje najmanje 2 tjedna i ima za cilj postizanje brzog fungicidnog učinka te faze konsolidacije i održavanj

Kriptokokoza je teška sustavna gljivična infekcija koja nastaje udisanjem zemlje zagađene inkapsuliranim kvasnicama roda Cryptococcus, najčešće vrstom Cryptococcus neoformans. Ova infekcija obično zahvaća središnji živčani sustav i pluća, rjeđe kožu, kosti i druge organe. Danas u svijetu najčešće obolijevaju osobe zaražene HIV-om, ali i bolesnici koji se liječe zbog hematoloških neoplazmi ili oni podvrgnuti kroničnom liječenju kortikosteroidima (3). Rijetko se javlja u imunokompetentnih ljudi.

Dijagnoza se postavlja klinički i mikroskopski, a potvrđuje kulturama. Liječenje kriptokokoze dijeli se u fazu početnog liječenja koje traje najmanje 2 tjedna i ima za cilj postizanje brzog fungicidnog učinka te faze konsolidacije i održavanja.

Faza konsolidacije traje najmanje 8 tjedana, a faza održavanja traje dulje vrijeme, dok god ne dođe do oporavka imunosti. Izbor antifungika ovisi o prirodi domaćina i proširenosti bolesti, a liječi se azolima, amfotericinom B ili flucitozinom (4, 5).

Trichosporon beigelii

Uspjeh terapije obično se postiže kod bolesnika kod kojih je uz antifungalnu terapiju paralelno došlo do imunološkog oporavka.

Trichosporon beigelii je ubikvitarna kvasnica koja se normalno nalazi u zemlji, a može egzistirati kao normalna flora na koži i u respiratornom sustavu. Ova kvasnica može uzrokovati površinske kožne infekcije kod imunokompetentnih bolesnika, no u imunokompromitiranih bolesnika može dovesti do teških infekcija s fatalnim ishodom. Ovu podmuklu infekciju često je teško dijagnosticirati budući da po kliničkom tijeku i patohistološkim nalazima liči na kandida infekcije (6). Osjetljivost T. beigelii na različite antifungike varira, a in vitro osjetljivost ne mora nužno korelirati s djelovanjem in vivo (7). Za razliku od ehinokandina, vorikonazol i posakonazol pokazuju visoku djelotvornost in vitro, a povijesno se u liječenju ovih infekcija najčešće upotrebljavao amfotericin B.

Ovo je primjer invazivne gljivične infekcije kod koje je opravdana primjena kombinirane terapije, najčešće visokim dozama amfotericina B i vorikonazola. Uspjeh terapije obično se postiže kod bolesnika kod kojih je uz antifungalnu terapiju paralelno došlo do imunološkog oporavka.

Fusarium

Ova je plijesan, čest nametnik u poljoprivredi gdje napada pšenicu i kukuruz, i u ljudi može izazvati infekciju. Klinička slika infekcije Fusarium spp., najčešće Fusarium solani, u ljudi ovisi o imunološkom statusu domaćina. Dok se kod imunokompetentnih manifestira površinskom i lokaliziranom bolešću (keratitisom ili onihomikozom), kod imunokompromitiranih uzrokuje invazivnu, diseminiranu bolest koja se prezentira tipičnim kožnim lezijama i pozitivnim hemokulturama, uz moguću afekciju i sinusa ili pluća. Kao i kod drugih invazivnih mikoza, glavni čimbenici rizika su prolongirana neutropenija i poremećaj T-stanične imunosti. U liječenju se koriste lipidne formulacije amfotericina B, vorikonazol i posakonazol. 

Literatura

1. Kwon-Chung KJ. Taxonomy of fungi causing mucormycosis and entomophthoramycosis (zygomycosis) and nomenclature of the disease: molecular mycologic perspectives. Clin Infect Dis. 2012 Feb. 54 Suppl 1:S8-S15.

2. Kontoyiannis DP, Lewis RE. How I treat mucormycosis. Blood. 2011 Aug 4. 118(5):1216-24

3. Pappas PG. Cryptococcal infections in non-HIV infected patients. Trans Am Clin Climatol Assoc. 20013; 124: 61-79

4. Jackson A,van der Horst C. New insights in the prevention, diagnosis, and treatment of cryptococcal meningitis. Curr HIV/AIDS Rep 2012;9:267-77.

5. Singh N, Lortholary O, Alexander BD i sur. Antifungal management practices and evolution of infection in organ transplant recipients with cryptococcus neoformans infection. Transplantation 2005;80:1033-9.

6. Erer B, Galimbarti M, Lucarelli G. et al. Trichosporon beigelii: a life threating pathogen in immunocompromised hosts. Bone Marrow Transpl 2000; 25: 7; 745-749.

7. Rodriguez-Tudela JL, Diaz-Guerra TM, Mellado E, Cano V, Tapia C, Perkins A. Susceptibility patterns and molecular identification of Trichosporon species. Antimicrob Agents Chemother. 2005 Oct. 49(10):4026-34.