Primarne glavobolje

Potreban je oprez jer uzimanje bilo kojeg analgetika više od 15-tak tableta mjesečno duže od tri mjeseca može dovesti do glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijeka.

U velikoj većini slučajeva glavobolje su primarne u što spada migrena, tenzijska glavobolja i još desetak glavobolja. Uglavnom, za postavljanje dijagnoze dovoljno je samo detaljno uzeti anamnezu i neurološki status, no kliničar mora pažljivo saslušati i pregledati svakog bolesnika kako bi prepoznao upozoravajuće simptome i znakove tipične za rjeđe, ali potencijalno opasne sekundarne glavobolje.

S obzirom na učestalost glavobolja u općoj populaciji i razmišljanje „da su one nešto što možeš imati“ velik dio bolesnika se često liječe sami, bez konzultacije s liječnikom kupujući analgetike koji su dostupni u ljekarnama bez recepta. „Zlatno“ pravilo je da svaka bol (ne samo glavobolja nego i na primjer bol u području kralježnice) zahtijeva uzimanje analgetika u dovoljnoj visokoj dozi i kroz određeni period kako ne bi došlo do razvoja kronične boli. Međutim, potreban je oprez jer uzimanje bilo kojeg analgetika više od 15-tak tableta mjesečno duže od tri mjeseca može dovesti do glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijeka. Pri tome najveći problem su kombinirani pripravci analgetika (obično kombinacija paracetmola, kofeina i kodeina) i opioidni analgetici (tipa tramadola) koji vrlo brzo dovode do svakodnevne glavobolje. Glavobolja uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijekova najčešće nastaje u bolesnika s migrenskom i tenzijskom glavoboljom koji zbog porasta frekvencije glavobolje samoinicijativno posežu za lijekom.

 

Tenzijske glavobolje

Za tenzijsku glavobolju karakteristična je difuzna bol tupog karaktera, pritiska ili stezanja. S obzirom da je bol blagog ili umjerenog intenziteta bolesnik može funkcionirati za razliku od migrenske glavobolje koja značajno onesposobljuje bolesnika.

U općoj populaciji najčešće su tenzijske glavobolje koje su češće u ženskoj populaciji. S obzirom na vrijeme trajanja boli dijele se na epizodičku tenzijsku glavobolju (koja u prosjeku traje od 1 do 7 dana) i kroničnu tenzijska glavobolju gdje bol traje više od 15 dana mjesečno tijekom šest mjeseci.

Za tenzijsku glavobolju karakteristična je difuzna  bol tupog karaktera, pritiska ili stezanja. S obzirom da je bol blagog ili umjerenog intenziteta bolesnik može funkcionirati za razliku od migrenske glavobolje koja značajno onesposobljuje bolesnika. Kod kronične tenzijske glavobolje uz prethodne simptome može biti prisutna i blaža mučnina ili preosjetljivost na svjetlo ili buku.

Postojale su različite teorije o mehanizmu nastanka tenzijske glavobolje te je jedna od njih da nastaje zbog produljene kontrakcije vratnih mišića  kao odgovor na stres što novije spoznaje ne potkrepljuju. Smatra se da tenzijska glavobolja nastaje sličnim patofiziološkim mehanizmom kao i migrena, te da se javlja zbog promjena u dinamici neurotransmitera i receptora i/ili poremećaja struktura nekih dijelova mozga (moždano deblo, hipotalamus i limbički sustav).  

U liječenju akutnog napadaja tenzijske glavobolje primjenjuju se analgetici kao što su acetilsalicilatna kiselina, paracetamol ili nesteroidni analgetici poput ibuprofena, deksketoprofena, diklofenaka ili naproksena.

Kronična tenzijska glavobolja zahtijeva profilaktičko liječenju što podrazumijeva svakodnevno uzimanje nekog lijeka u cilju smanjenja frekvencije i intenziteta glavobolje te su najbolji lijek izbora dualni antidepresivi. 

Migrena

Bol je umjerenog do jačeg intenziteta, jednostrana (u 60% bolesnika), pulsirajućeg karaktera uz moguću mučninu i/ili povraćanje. Popratno se javlja fotofobija i fonofobija, a intenzitet glavobolje se tipično pogoršava fizičkom aktivnošću.

Migrena je primarna, funkcionalna, periodička, srednje jaka do jaka glavobolja. Značajno se učestalije javlja u žena nego u muškaraca (15 − 20% vs. 4 − 7%). Prema važećim kriterijima Međunarodne klasifikacije glavobolja, dijagnoza se postavlja ukoliko je bolesnik do liječničkog pregleda imao najmanje pet sličnih glavobolja koja bez lijekova traju između  4 sata do tri dana. Bol je umjerenog do jačeg intenziteta, jednostrana (u 60% bolesnika), pulsirajućeg karaktera uz moguću mučninu i/ili povraćanje. Popratno se javlja fotofobija i fonofobija, a intenzitet glavobolje se tipično pogoršava fizičkom aktivnošću. Značajno smanjuje kvalitetu života oboljelog, kao i njegove obitelji a ujedno, važno je istaknuti da migrena predstavlja i velik trošak društvu u cjelini uzimajući u obzir da su bolesnici s migrenom u pravilu za vrijeme trajanja napadaja radno nesposobni. Tako se smatra da 1/3 troškova u liječenju migrena otpada na troškove liječenja (lijekovi i pregledi liječnika), a čak 2/3 troškova odnosi se na indirektne troškove koji uključuju izgubljene radne dane ili smanjenu učinkovitost na poslu. Do danas nije do kraja razjašnjen uzrok nastanka glavobolje. Uz važnu ulogu nasljeđivanja (bolesnici s migrenom uglavnom imaju bliskog rođaka sa sličnim simptomima), novije studije upućuju na aktivaciju i funkcionalne promjene ponsa (dio moždanog debla) koji se smatra pokretačem migrenskog napadaja. Terapijski, postoje različite razine liječenja migrene; terapija pojedinog napadaja koja može biti nespecifična (npr. acetilsalicilatna kiselina, nesteroidni antireumatici poput ibuprofena), specifična (triptani) te profilaktička terapija. U bolesnika u kojih je znatno narušena kvaliteta života, učestalost ataka veća od dva dana mjesečno te ukoliko je terapija pojedinih ataka neučinkovita, indicirana je profilaktička terapija a obično lijek prvog izbora su beta blokatori.

Ibuprofen

neophodno je informirati i educirati bolesnika od strane liječnika obiteljske medicine i ljekarnika da prilikom bolnog napadaja uzme ibuprofen lizin „na vrijeme“ i u dovoljnoj visokoj koncentraciji. U slučaju neefikasnosti potrebno je uputiti bolesnika u specijalizirane Ambulante za glavobolju.

Ibuprofen je razvijen 60-tih godina prošlog stoljeća. Otkrio ga je i patentirao kemičar Stewart Adams, a inicijalno je primjenjivan u liječenju bolesnika s reumatoidnim artritisom. Ibuprofen je jedan od najpoznatijih i široko primjenjivanih predstavnika svoje skupine; nesteroidnih protuupalnih lijekova. Svoje povoljne kliničke učinke (analgetički, antipiretički i protuupalni učinci) ostvaruje putem inhibicije ciklooksigenaze (COX) s posljedičnom inhibicijom sintezu pojedinih prostaglandina. U brojnim zemljama suvremenog svijeta danas je dostupan kao OTC preparat. Više studija je dokazalo da se jedan sat nakon primjene, veće koncentracije ibuprofena u serumu povezuju s manjim intenzitetom boli, te da se pojava analgezije događa pri koncentracijama ibuprofena u plazmi između 7 i 10 mg/L.

Promjene u formulaciji koje dovode do ranije apsorpcije ibuprofena i veće koncentracije u krvi trebale bi dovesti do efikasnijeg i bržeg kupiranja boli.

Pripravci ibuprofena s brzim djelovanjem poput ibuprofen lizina postižu više koncentracije lijeka u krvi u kraćem vremenu te time i bolji i kvalitetniji analgetski učinak. To je potvrdio i Cochraneov sustavni pregled o učinkovitosti ibuprofena u liječenju akutnih bolnih stanja sugerirajući da ibuprofen u formi soli (npr. ibuprofen lizin) izaziva bolju analgeziju od standardne forme ibuprofena kao slobodne kiseline. Osim uobičajene peroralne primjene ibuprofena, lizinska sol povećava otapanje ibuprofena u vodi te na taj način omogućava da se lijek primijeni i intravenski.

Uzimajući sve navedeno u obzir, jasno je da ibuprofen lizin s obzirom na svoje osobitosti i brz i snažan nastup djelovanja ima jasno mjesto u liječenju različitih bolnih stanja pa tako i u nespecifičnoj terapiji akutnog napadaja migrene i epizodične tenzijske glavobolje. Međutim, neophodno je informirati i educirati bolesnika od strane liječnika obiteljske medicine i ljekarnika da prilikom bolnog napadaja uzme ibuprofen lizin „na vrijeme“ i u dovoljnoj visokoj koncentraciji. U slučaju neefikasnosti potrebno je uputiti bolesnika u specijalizirane Ambulante za glavobolju.

Literatura

1. Headache Classification Committee of the international Headacke Society (IHS). The International Classification of Headache Disorders, 3rd edition (beta version). Cephalalgia 2013; 33: 629-808.
2. Bendtsen L, Evers S, Linde M, Mitsikostas DD, Sandrini G, Schoenen J. EFNS guideline on the treatment of tension-type headache - report of an EFNS task force. Eur J Neurol. 2010 Nov;17(11):1318-25.
3. Linde M, Gustavsson , Stovner LJ, i sur. The cost of headache disorders in Europe: the Eurolight project. Eur J Neurol 2012; 19: 703 - 11.
4. Russel MB, Olesen J. Increased familial risk and evidence of genetic factor in migraine. Br Med J 1995; 311: 544.
5. Weiller C, May A, Limmroth V, i sur. Brain stem activation in spontaneous human migraine attacks. Nat Med. 1995; 1: 658 - 60.
6. Evers S, Afra J, Frese A, i sur. EFNS guidelines on the drug treatment of migraine--revised report of an EFNS task force. Eur J Neurol. 2009; 16: 968 - 81.
7. Geisslinger G, Dietzel K, Bezler H, Nuernberg B, Brune K. Therapeutically relevant differences in the pharmacokinetical and pharmaceutical behavior of ibuprofen lysinate as compared to ibuprofen acid. Int J Clin Pharmacol Ther Toxicol. 1989; 27: 324-8.
8. Moore RA, Derry S, Straube S, Ireson-Paine J, Wiffen PJ. Faster, higher, stronger? Evidence for formulation and efficacy for ibuprofen in acute pain. Pain. 2014; 155: 14-21.
9. Derry C, Derry S, Moore RA, McQuay HJ. Single dose oral ibuprofen for acute postoperative pain in adults. Cochrane Database Syst Rev 2009:CD001548.