U kohortnom istraživanju su uspoređene dvije grupe sastavljene od 136.704 osoba, dobi 18 godina ili starijih. Jednu grupu su činile osobe s postavljenom dijagnozom migrene, dok su drugu grupu činile zdrave kontrole. Obje grupe su u prosjeku praćene kroz vremenski period od 3.2 godine.

Tijekom praćenja, Bellovu paralizu je razvila 671 osoba u grupi bolesnika s migrenom, u usporedbi sa samo 365 osoba bez migrene (omjer rizika [HR] = 1.91; 95% CI = 1.68 – 2.17; p < 0.001). Rezultati su ostali nepromijenjeni i nakon uvrštavanja drugih rizičnih čimbenika za razvoj Bellove paralize, kao što su spol, hipertenzija ili šećerna bolest.

Bellova paraliza je unilateralna facijalna paraliza (kljenut 7. moždanog živca). Iznenadnog je početka, a najčešće nastaje u dobi od 15 do 60 godina. Simptomi obuhvaćaju slabost mišića zahvaćene strane lica, spuštanje kapaka ili kuta usana, otežano zatvaranje oka, nekontrolirano otjecanje sline, suhoću oka ili usta, poremećaj osjeta okusa i povećanu osjetljivost na zvuk. U liječenju se uglavnom koriste kortikosteroidi i antivirusni lijekovi, zatim masaža lica i fizikalna terapija, a vrlo rijetko se pokušava plastičnim kirurškim zahvatom ispraviti trajni problem facijalnog živca.