Presječna studija kineskih znanstvenika provedena na preko 22.000 školske djece pokazala je da djeca koja su rano razvila nutritivnu alergiju imaju povećan rizik za razvoj poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) u školsko doba, a to je posebno vrijedilo za djecu s dodatnim respiratornim alergijskim simptomima.

Uvod

ADHD povezan s disbalansom neurotransmitera u mozgu uključujući dopamin, noradrenalin i 5-hidroksitriptamin. Deregulacija ovih neurotransmitera također je uočena i u alergijskim reakcijama i neki su znanstvenici špekulirali da bi alergija mogla biti jedan od čimbenika rizika za razvoj ADHD-a.

ADHD je čest neurorazvojni poremećaj u djece i adolescenata koji je karakteriziran nepažnjom, hiperaktivnošću i impulzivnošću. Prevalencija je najveća u školske djece, a simptomi se mogu nastaviti u adolescenciji i odrasloj dobi.

Prevalencije alergijskih bolesti i ADHD-a u istovremenom su porastu posljednjih godina. Sveukupna prevalencija alergijskih bolesti procjenjuje se na čak 25%, dok je prevalencija ADHD-a prema nekima čak 10%.

Patogeneza ADHD-a je i dalje nejasna. Dostupni dokazi upućuju na to da se radi o višestrukim biološkim čimbenicima (interakcija geni-okoliš uz abnormalni razvoj mozga) i socio-psihološkim čimbenicima (psihološko bihevioralni čimbenici, čimbenici na relaciji obitelj-škola-društvo) koji djeluju samostalno ili sinergistički.

Opće je prihvaćeno da je ADHD povezan s disbalansom neurotransmitera u mozgu uključujući dopamin, noradrenalin i 5-hidroksitriptamin. Deregulacija ovih neurotransmitera također je uočena i u alergijskim reakcijama i neki su znanstvenici špekulirali da bi alergija mogla biti jedan od čimbenika rizika za razvoj ADHD-a. Nizozemski autori su 2009. objavili rad u kojem su postavili hipotezu da je ADHD zaseban poremećaj koji predstavlja preosjetljivost, atopiju ili alergiju. Ono što je za sada jasno iz kliničkih studija je to da se alergijske bolesti i neurorazvojni poremećaji vrlo često javljaju istovremeno te da se zajednički čimbenici koji leže u pozadini imaju veze s genetikom, promjenama neurotransmitera, neuroimunošću i povezanošću crijeva i mozga. Npr. pregledni članak i meta-analiza iz 2017. god. utvrdili su u djeca s ADHD-om za razliku od onih bez ADHD-a imaju povećani rizik za razvoj astme, alergijskog rinitisa i atopijskog dermatitisa. Međutim, smatra se da alergija jednog organa ili sustava ne bi mogla biti odraz učinaka sustavnog imunološkog odgovora na ADHD.

Bogati epidemiološki dokazi upućuju na to da postoji sustavna sekvenca atopijskih manifestacija koju zovemo alergijski marš i koja uobičajeno počinje nutritivnom alergijom, nakon čega se razvijaju respiratorne alergije i na kraju alergijski konjunktivitis.

Alergija na hranu česta je u djece mlađe od godinu dana, a vrhunac incidencije je obično između 4. − 6. mjeseca života. Budući da se izlaganje nutritivnim alergenima dešava ranije od izlaganja inhalacijskim alergenima, manifestacija alergije na hranu javlja se prije respiratorne alergije. Nedavna kohortna studija pokazala je da senzitizacija na hranu rano u životu povećava rizik od kasnije astme i alergijskog rinitisa. Proces alergijskog marša generalno je praćen i poremećajima u ponašanju i neuropsihijatrijskim poremećajima.

Tek je nekoliko studija do sada ispitalo povezanost između rane alergije na hranu, odnosno naknadnih simptoma respiratorne alergije i ADHD-a. Stoga su autori proveli ovu presječnu studiju kako bi ispitali tu povezanost.

Metode i rezultati

U studiji je korišten upitnik koji su ispunjavali roditelji školske djece u dobi 5 − 12 godina u 9 kineskih velikih gradova s dobrom dostupnošću zdravstvene skrbi. Upitnik je bio validiran i koristio je jasna da/ne pitanja. Podijeljeno je ukupno 23.791 upitnik od kojih je 22.017 bilo dostupno za analizu (92,5%.). U istraživanju je bilo je 10.869 dječaka i 11.021 djevojčica. Srednja dob ispitanika je bila 8,8±1,8 god.

Opće karakteristike

Među općim karakteristika zabilježene su sljedeće značajne razlike između skupina: skupina koja je imala ADHD imala je više dječaka (67,5% vs. 48,8%, P<0,001), više prijevremeno rođene djece (8,5% vs. 5,5%, P<0,001), više porođaja koji su dovršeni forceps ekstrakcijom (7,4% vs. 4,7%, P<0,001), niži stupanj edukacije staratelja (P<0.001), niža primanja obitelji (P<0,001) i češće neslaganje između roditelja (P<0,001). Prevalencija alergije na hranu je također bila značajno različita između skupina i također je bila učestalija među djecom s ADHD-om (10,3% vs. 5,4%, P<0,001).

Učestalost aktualnih respiratornih alergija u djece koja su imala alergiju na hranu

Djeca su kategorizirana u skupinu koja je imala alergiju na hranu (n=1228) te u skupinu koja nije imala alergiju na hranu (n=20.761). Među onima koji su imali alergiju na hranu prevalencija alergijskog rinitisa je bila 20,4%, a astme 11,6%, što je bilo značajno više od prevalencije rinitisa i astme u skupini djece bez alergije na hranu (9,0%, odnosno 2,8%, za oboje P <0,001).

U usporedbi s djecom bez alergije na hranu koja su imala ADHD (4,2%) ADHD je bio češći u onih s alergijom na hranu (6,7%) kompliciranom jednom dodatnom respiratornom alergijom (12,4%), a još je bio češći u onih sa alergijom na hranu kompliciranom s dvije respiratorne alergije (14,8%).

Multivarijatna analiza povezanosti između alergijskih bolesti i ADHD-a

Analiza je pokazala da su sljedeći čimbenici bili neovisno povezani s rizikom od ADHD-a: ženski spol (OR=0,49, 95%CI: 0,43-0,57, P<0,001), porođaj u terminu (OR=0,64, 95%CI: 0.50-0.82, P<0.001), stručna sprema staratelja iznad više spreme (OR=0,48, 95%CI: 0.28-0.80, P=0.005), česte nesuglasice među roditeljima (OR=2,72, 95%CI: 2,12-3,48, P<0.001), rastavljeni roditelji (OR=1,76, 95%CI:1,31-2,37, P<0,001), novi brak skrbnika (OR=2,25, 95%CI: 1.11-4.55, P=0.02), alergija na hranu (OR=1,53, 95%CI: 1,13-2,05, P=0.005), alergija na hranu komplicirana jednom respiratornom alergijom (OR=3,36, 95%CI: 2,19-5,14, P<0,001), te alergija na hranu komplicirana s dvije respiratorne alergije (OR=4,08, 95%CI: 2,05-8,11, P<0,001).

Rasprava

Alergija na hranu u dojenčadi može rezultirati ne samo alergijskim maršem prema drugim alergijskim bolestima, već može potaknuti i nastanak neurorazvojnih bolesti.

Ova studija je pokazala 2,6 puta veći rizik za razvoj alergijskog rinitisa i 4,5 puta veći rizik za razvoj astme u djece s alergijom na hranu.

Dodatno, preko četvrtine djece alergične na hranu imalo je dodatne komplikacije u obliku respiratornih alergijskih simptoma, što može upućivati na to da rana alergija na hranu igra značajnu ulogu i u kasnijoj respiratornoj alergiji.

Alergija na hranu u dojenčadi može rezultirati ne samo alergijskim maršem prema drugim alergijskim bolestima, već može potaknuti i nastanak neurorazvojnih bolesti. Glavni simptomi rane alergije na hranu uključuju gastrointestinalne i kožne simptome, ali moguće je zahvaćanje i više organskih sustava kao što su respiratorni, imunološki, cirkadiani i živčani sustav. Alergija na hranu može biti čimbenik rizika za razvoj neurorazvojnih poremećaja i poremećaja ponašanja u djece, a to je podržano nedavnom studijom koja je pokazala da je rizik za nastanak ADHD-a povećan u adolescenata s alergijom na hranu (OR=3,14).

Simptomi alergijskog marša mogli bi povećavati učinak nutritivne alergije na razvoj djece.

Trenutna studija sugerira da su respiratorni alergijski simptomi povezani s povećanim rizikom od ADHD-a uz omjer šansi OR=3,36 u djece s nutritivnom alergijom, odnosno čak OR=4,08 za djecu s nutritivnom alergijom i jednom ili dvije dodatne respiratorne alergije. Ovi rezultati sugeriraju da respiratorna alergija može djelovati sinergistički s nutritivnom alergijom i povećavati rizik od razvoja ADHD-a u djece.

Autori smatraju da postoje tri moguća objašnjenja povezanosti između rane alergijske bolesti i neurorazvojnih poremećaja. Prvo objašnjenje bi bio zajednički genetski čimbenik, s obzirom da su i alergije i neurorazvojni poremećaji visoko nasljedni. Drugo bi bio učinak upalnih citokina na mozak u razvoju. U ranom periodu života imunološki sustav još nije sazrio, a u djece s alergijskim bolestima moguća je izloženost visokim razinama upalnih citokina koji se otpuštaju nakon alergijske senzitizacije. Ovi citokini mogu prelaziti krvno-moždanu barijeru i aktivirati putove povezane s ADHD-om i neuro-imunosne mehanizme te inducirati strukturalna i funkcionalna oštećenja mozga u razvoju. Treća se hipoteza odnosi na poremećaje spavanja koji su česti u djece s alergijskim bolestima i koji mogu s vremenom povećati ili regulirati rizik od neurorazvojnih poremećaja, poput ADHD-a.

Zaključci

Za djecu pod povećanim rizikom koja imaju nutritivnu alergiju, bihevioralno praćenje i intervencije mogle bi pomoći u smanjenju budućih respiratornih alergija i istovremeno smanjiti rizik od razvoja ADHD-a.

S obzirom na nedostatke ove studije (presječni dizajn, manjak podataka o točnom vremenu nastanka alergijskih simptoma, uključivanje isključivo djece iz većih gradskih sredina i dr.) nije bilo moguće donositi zaključke o uzročno-posljedičnoj povezanosti. Potrebne su daljnje longitudinalne studije kako bi se pojasnili mehanizmi u podlozi utjecaja nutritivnih i respiratornih alergija na neurorazvojne poremećaje u djece.

Rana nutritivna alergija povezana je s ADHD-om u školske djece. Respiratorni alergijski simptomi povezani su s ADHD-om u djece koja imaju nutritivnu alergiju. Za djecu pod povećanim rizikom koja imaju nutritivnu alergiju, bihevioralno praćenje i intervencije mogle bi pomoći u smanjenju budućih respiratornih alergija i istovremeno smanjiti rizik od razvoja ADHD-a. Rezultati ove studije stoga pružaju indicije za moguću prevenciju i ranu intervenciju kod ADHD-a u djece.

Literatura

1. Jiang X i sur. Early food allergy and respiratory allergy symptoms and attention-deficit/hyperactivity disorder in Chinese children: A cross-sectional study. Pediatr Allergy Immunol. 2018 Jun;29(4):402-409.

2. Miyazaki C i sur. Allergic diseases in children with attention deficit hyperactivity disorder: a systematic review and meta-analysis. BMC Psychiatry. 2017 Mar 31;17(1):120.

3. Ferro MA i sur. Emotional and behavioral problems in adolescents and young adults with food allergy. Allergy. 2016;71:532-540.