Alergijski rinitis i astma u podlozi su jedinstveni poremećaj gdje se bolest manifestira u gornjim ili donjim dišnim putevima ili na obje razine. Najčešće, bolest počine zasebno, a tijekom godina oboli i drugi organ, a tada su simptomatologija i liječenje teži i neophodno je liječenje obje bolesti istovremeno. Alergijski rinitis i astma su sastavnice alergijskog sindroma jedinstvenih dišnih puteva.
Epidemiologija alergijskih bolesti
Alergijski rinitis i astma u podlozi su jedinstveni poremećaj gdje se bolest manifestira u gornjim ili donjim dišnim putevima ili na obje razine.
Alergijske bolesti su osobito česte u visoko industrijaliziranim zemljama. Prema nekim procjenama, svaki drugi zapadni Europljanin ima neku vrstu alergije. Najčešća alergijska bolest jest alergijski rinitis.
Prema nekim epidemiološkim studijama prevalencija alergijskog rinitisa je 15-30%, što znači da u Hrvatskoj ima 700 000 do 1400000 bolesnika s alergijskim rinitisom.
Alergijske bolesti dišnog sustava uzrokovane su preosjetljivošću na neke alergene iz okoliša koji budu zrakom uneseni u dišni sustav. Alergijski rinitis i astma u podlozi su jedinstveni poremećaj gdje se bolest manifestira u gornjim ili donjim dišnim putevima ili na obje razine. S obzirom na koncept „jedinstvenog dišnog puta“ tako postoji povezanost alergijskog rinitisa i bronhalne astme.
Poznato je da 70-90% astmatičara ima simptome rinitisa, a 20-40% bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu, dok 1/4 bolesnika ima obje bolesti istodobno. Najčešće, bolest počine zasebno, a tijekom godina oboli i drugi organ, a tada su simptomatologija i liječenje teži i neophodno je liječenje obje bolesti istovremeno.
Od astme u svijetu boluje oko 339 milijuna ljudi, pogađa sve dobne skupine. Alergijska astma osobito je česta kod djece, pa u svijetu od astme boluje svako sedmo dijete.
Alergijski rinitis
Važno je s terapijom alergijskog rinitisa početi prije početka sezone prisutnosti nekog alergena kako bi simptomi bili što manji i slabiji, no izbjegavanje alergena preduvjet je uspješnog liječenja.
Alergijski rinitis upalna je bolest nosne sluznice koja nastaje zbog imunološke reakcije u kojoj sudjeluju razni inhalacijski alergeni koje zrakom udišemo i upalne stanice u nosnoj sluznici.
Patofiziologija AR
Patofiziologija upale AR je složena. U središtu zbivanja su protutijela IgE, a od stanica mastociti, bazofili i eozinofili, stanice koje degranuliraju i oslobađaju medijatore upale koji dovode do simptoma.
Lokalna alergijska reakcija u sluznici nosa može potaknuti diferencijaciju eozinofila i bazofila u koštanoj srži, te njihovih progenitora u sluznici bronha što će rezultirati simptomima astme. Alergijski rinitis i astma su stoga sastavnice alergijskog sindroma jedinstvenih dišnih puteva.
Podjele AR
Prema trajanju može biti sezonski (peludi stabala, trava i korova) ili cjelogodišnji (kućna prašina, grinje).
Prema intenzitetu smetnji u alergijskom rinitisu razlikujemo blagi, srednji i jako izraženi.
Bolesnici uz alergijski rinitis često imaju i alergijski konjunktivitis (oko 50% bolesnika) što je poznato kao peludna groznica.
Najčešći simptomi AR
Najčešći simptomi alergijskogrinitisa su:
- curenje i začepljenost nosa,
- kihanje te suzenje,
- svrbež i crvenilo očiju
Osobe s tim tegobama osjećaju se loše, umorno, iscrpljeno i narušena im je produktivnost i kvaliteta života. Za nastanak simptoma potreba je određena koncentracija peludi u zraku i što je ona veća simptomi su izraženiji.
Dijagnoza alergijskog rinitisa
Dijagnoza se može postaviti i na osnovu anamneze i fizikalnog pregleda, no alergološka obrada je važna kako bi se utvrdio alergen na koji je osoba preosjetljiva. Radi se ubodni kožni test , a rezultat omogućuje probir za određivanje specifičnog alergena u serumu. Određuje se ukupni IgE i citološki obrisak sluznice nosa.
Terapijske smjernice ar
Terapijske smjernice za liječenje alergijskog rinitisa obuhvaćaju:
- edukaciju
- kontrolu okoliša
- farmakoterapiju
- alergen specifičnu imunoterapiju
Sezonski i cjelogodišnji alergijski rinitis obično se liječe na isti način. Postoje smjernica za liječenje alergijskog rinitisa temeljene na dokazima, no izbjegavanje alergena preduvjet je uspješnog liječenja. Važno je s terapijom početi prije početka sezone prisutnosti nekog alergena kako bi simptomi bili što manji i slabiji. To je ujedno i prevencija alergijskih bolesti budući da izloženost velikoj količini alergena ili pak prašini i grinjama povećava rizik od nastanka alergena.
Najučinkovitiji lijekovi u liječenju alergijskog rinitisa su antihistaminici zajedno s dekongestivima, intranazalnim steroidima, sami ili u kombinaciji, te antagonisti leukotrijena.
Nažalost, radi se o kroničnoj bolesti koju zahvaljujući razvoju lijekova možemo liječiti i ne dopustiti da naruši kvalitetu života osobe koja ima takav problem.
Astma
Spirometrijsko mjerenje plućne funkcije osnovna je metoda dijagnoze, procjene težine i praćenja liječenja astme. Spirometrijom se mjeri razina bronhoopstrukcije i njezina reverzibilnost.
Astma je kronična upalna bolest dišnih puteva koja ima promjenjiv intenzitet.
Patofiziologija
Osnovni problem je suženje dišnih puteva koje nastaje nakon izlaganja alergenu te međudjelovanja upalnih stanica našeg imunološkog sustava, upalnih posrednika te tkiva i stanica dišnih puteva.
Upala dišnih puteva kod oboljelih od astme kronično je prisutna i u aktivnoj fazi, te rezultira spazmom mišića dišnih puteva i pojačanim stvaranjem viskozne sluzi.To otežava protok zraka kroz dišne puteve i uzrokuje simptome otežanog i čujnog disanja, tzv. piskanje u prsima te nedostatak zraka i noćno buđenje.
Podjela
Obzirom na težinu kliničke slike, odnosno učestalost astmatskih napada i stupnja opstruktivnih smetnji na dišnim putevima, a prije primijenjenog liječenja razlikujemo:
- povremenu
- blagu trajnu
- umjerenu trajnu
- tešku trajnu astmu
Dijagnoza astme
Dijagnoza se često postavlja već na osnovu anamneze tipičnih simptoma i tipičnog auskultatornog nalaza „wheezinga” na plućima.
Spirometrijsko mjerenje plućne funkcije osnovna je metoda dijagnoze, procjene težine i praćenja liječenja astme. Spirometrijom se mjeri razina bronhoopstrukcije i njezina reverzibilnost.
U dijagnostici se koristi:
- specifični (alergen) test
- nespecifični (metakolin, histamin) bronhoprovokacijski test
- kožni ubodni test na inhalacijske antigene
Liječenje astme
Cilj liječenja astme je potpuna kontrola bolesti.
U liječenju astme vodimo se GINA smjernicama, no kao u liječenju alergijskog rinitisa izuzetno je važno izbjegavanje i kontrola alergena – pokretača astme. Astmu karakterizira trajna upala dišnih puteva i promjenljivo suženje dišnih puteva pa se i lijekovi dijele na simptomatske i protuupalne.
Lijekovi za astmu:
- simptomatski lijekovi (bronhodilatatori)
- protuupalni lijekovi (inhalacijski kortikosteroidi sami ili u kombinaciji sa LABA, antileukotrijeni, biološka terapija)
Nove GINA smjernice ukazuju da je važno provoditi ispravnu, trajnu osnovnu terapiju dok se simptomatska terapija koristi kao alternativa.
S obzirom na navedenu povezanost gornjih i donjih dišnih puteva (jedinstven dišni put) neophodno je istovremeno liječenje obje bolesti.
Važna je pravovremena primjena odgovarajuće terapije kao preduvjet za ozdravljenje i smanjenje simptoma primarne bolest, a samim time i za smanjenje mogućnosti pojave pridružene bolesti.
Literatura
- Wheatley LM, Togias A. Allergic rhinitis. N Engl J Med 2015;372:456-63.
- Bayar Muluk N. The united airway disease. Roman J Rhinol 2019;9:21-26.
- Teitelbaum JI, Barrett DM. Nasal airway obstruction structure and function. JAMA Otolaryngol Head Neck Surg 2020 doi:10.10014 wwginaasthma.org.